Za Jasminom Repešom izuzetno je teška košarkaška godina u kojoj nije imao pravog odmora. Jer, baš kada je raskrstio s Unicajom iz Malage, morao se prihvatiti slaganja nacionalne momčadi za Eurobasket. A to nije bio lak posao jer je reprezentacija na dva prethodna velika natjecanja prošla kao bosa po trnju.– Iza mene je izuzetno teška polusezona u Malagi, a potom i neviđeno zahtjevno ljeto, nakon čega sam bez odmora započeo novi klupski program, tako da i sada osjećam taj nedostatak odmora. Za njega nemam izgleda sve do sljedećeg ljeta, a tada ću taj odmor doista morati dobro organizirati.
Do medalje ipak nismo mogli
Njegovo najveće profesionalno zadovoljstvo iz 2013. jest taj polufinale na Eurobasketu.
– To me čini jako zadovoljnim jer kada sam se prihvatio te obveze, o neuspjehu se nije smjelo ni razmišljati, posebno zbog nasljeđa naše reprezentacije. Znali smo da reprezentacija dugo nije imala publiku i da je Eurobasket u susjedstvu izuzetna prilika. Znali smo da neće trebati puno vremena da se u ljudima probudi želja za gledanjem košarke. Nažalost, nismo uzeli medalju.No, je li ova reprezentacija, u ovom sastavu, uopće mogla i milimetar bolje od četvrtog mjesta?
– Kada se sve to trijezno izanalizira, do medalje se objektivno nije moglo. Većina igrača bila je dosta izraubana pa je i polufinale sjajan doseg. Sretan sam što se rodila kemija u momčadi, koja je u momčadskom sportu uvijek najvažnija. Povratili smo ono što smo imali na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre, a potom i u samom Pekingu, i što se u međuvremenu negdje zagubilo.Što mu je veće profesionalno zadovoljstvo? Šesto mjesto na OI 2008. ili četvrto na Eurobasketu?
– Četvrto mjesto u Sloveniji je iznad Pekinga jer je ono značilo povratak košarke u hrvatske domove. Tek kada sam se vratio u Hrvatsku, vidio sam koliko su ljudi bili ponosni kako nam je reprezentacija izgledala.Koliko je teško bilo vrtjeti tu mantru o odgođenoj formi i u to uvjeravati sve oko sebe, ali i same igrače u trenucima visokih pripremnih poraza?
– To doista nije bilo lako jer se u Hrvatskoj, bilo da je riječ o politici, gospodarstvu ili sportu, kritična masa vrlo brzo stvara. Kada se izgube dvije, tri pripremne utakmice, stvori se kritična masa koja određuje javno mnijenje i to postaje problem, ne za mene koliko za igrače. Jer oni tada vide kritike koje možda i prelaze granicu dobrog ukusa, pa im nije svejedno, posebno što mi u tim trenucima doista nismo dobro izgledali. Ipak, ja sam svima ponavljao da radim na temelju iskustava na vlastitoj koži. Znao sam gdje sam u prijašnjim prilikama radio pogreške, kao što i sada znam koje stvari ne bih ponovio iz ovih posljednjih priprema.
Za trenera je strašno bitno stalno učiti.Prije Eurobasketa Repeša je navijačima poslao hrabru izjavu: “Dođite na prvu utakmicu i ako to ne valja, ne morate nas više bodriti!”. A baš u toj utakmici dogodio se poraz od 28 koševa protiv Španjolaca.– Tom sam izjavom htio zaštititi igrače i breme odgovornosti prenijeti na sebe, posebno zato što prije Eurobasketa nismo izgledali dobro, ali i mojim zaslugama. To protiv Španjolske bio je jako visok poraz, no pet minuta prije kraja bilo je “minus 13” uz ništa pogođeno izvana.U kojem je trenutku glavni strateg počeo vjerovati da mu trupe mogu otići tako daleko?– Već nakon sljedeće utakmice, kada smo dobili Gruziju košem Ante Tomića. Trebala nam je takva pobjeda da vratimo samopouzdanje.
K’o psu mi je žao Tomasa
Koliko bi ta vrsta bila bliža medalji da je imala zdravog Marka Tomasa?
– Da smo imali Tomasa, ali i oba zdrava razigravača, da Tomić nije imao zdravstvenih problema, možda bismo otišli i korak dalje. Jer upravo nam je zdravlja i dobrog tjelesnog stanja nedostajalo u polufinalu protiv Litve. Njima smo morali odgovoriti s više atletizma i energije, jer oni su u tome izgledali bolje.Što igrač poput Tomasa, toliko sklon ozljedama, može učiniti da održi i produlji karijeru?– Meni je k’o psu žao što se njemu sve to događa. U reprezentaciji sam ga izgubio kao, tog trenutka, jedinog igrača koji može igrati na obje strane terena, no na koncu su se i Bogdanović i Tomić isprofilirali kao igrači koji mogu igrati dvosmjerno na visokoj razini. Marko sada treba spustiti loptu na zemlju, napraviti kvalitetno kompletnu rehabilitaciju i vjerovati da se može vratiti. Siguran sam da može, no to je sada samo pitanje psihe i volje. Oni s jakom glavom iz takvih ozljeda izađu još jači.Tomas je trebao biti i stožerni igrač ovosezonske Cedevite.
– S Ramljakom i Babićem trebao je činiti trokut igrača koji će “daviti” suparničke vanjske igrače. Ova dva momka to dobro rade, no igra se 40 minuta svaka 3-4 dana, i da nam je Marko, bili bismo vrlo kompetitivni u tom defenzivnom aspektu.Je li dojučerašnji cibos Matt Janning, kojeg je zanimala opcija prelaska u Cedevitu, bio igrač koji bi zadovoljio njegove trenerske potrebe?
– To je dobar igrač i na tome bih završio priču.
Predsjednik Veber nam je rekao da se Cedevita nije upustila u preseljenje Janninga iz Savske na Velesajam ponajviše zato što je Cibona kao klub opet u vrlo teškoj situaciji.– Predsjednikovo mišljenje apsolutno stoji.Dojma smo da Cedevita, čak i uz zdravog Nolana Smitha, nužno treba još jednog igrača jakog na lopti.
– Sigurno da bi nam takav igrač dobro došao, tu nema dilema. Netko tko može pritisnuti suparničkog razigravača i pogoditi vanjski šut.Ljudi iz Cedevite su me oduševiliKoliko daleko može Cedevita dogurati u ojačanom Eurokupu, s 10-ak momčadi euroligaškog kalibra? Već 8. siječnja cedevitaši će krenuti u okršaje sa Zaragozom, Lietuvos Rytasom i Beşiktaşom.
– To je sada miks Eurolige i Eurokupa i to je za nas veliki izazov. Budemo li disciplinirani, možemo sa svima, no možemo i od svih izgubiti. Bit će to lijepa prilika za naše mlade igrače da se pokažu na većoj sceni. Bit će to za njih lijep izlog.Je li plasman Cedevite na Final Four ABA lige natjecateljski minimum koji klub mora ostvariti?
– Mislim da riječ minimum nije dobra ako znamo da je klub lani imao znatno veći proračun pa do toga nije došlo.Je li za Repešu imperativ da donese naslov prvaka države klubu koji prvak Hrvatske nikad nije bio?
– Odgovorit ću na isti način. Cedevita ni s većim proračunima nije osvojila naslov, a lani nije čak ni finale igrala. Prerano je o tome govoriti tri mjeseca prije početka lige za prvaka. Treba vidjeti s kakvim će momčadima u to ući naši konkurenti.Kako je došlo do Jaskova angažmana u Cedeviti? Pričalo se i o tome kako će se Repeša vratiti u Cibonu?
– Istina, bilo je govora o Ciboni, no ljudi iz Cedevite pozvali su me na razgovor i već pri prvom susretu pronašli smo puno zajedničkih pogleda.S obzirom na to da im je bio rival, a s Cibonom je uzeo Cedeviti i naslov državnog prvaka kada su na njega računali, je li Jasko promijenio mišljenje o ljudima koji vode Cedevitu?
– Istina, nisam ih dobro poznavao, a sada sam zadovoljan što smo u zajedničkom projektu. Ti su me ljudi u puno stvari oduševili, imaju fascinantan odnos prema svojoj tvrtki, ali i veliku ljubav prema košarci i klubu.Spahija je najavljivao da će pokušati od Cibone opet napraviti euroligaša, a kakav si je cilj postavio Repeša s Cedevitom?– Moj cilj je podići klub u svim segmentima, da bude faktor u europskoj klupskoj košarci s nekim kontinuitetom. Želim napraviti euroligaša, ali ne onoga koji će ulaziti pa ispadati iz prve runde, nego stabilnog euroligaša koji će moći igrati Top 16.
Kolika je njegova želja da pusti korijenje u Cedeviti?
– Odgovor na to pitanje jest činjenica da smo se dogovorili za četverogodišnju suradnju.A to bi trebalo dobro utjecati i na reprezentaciju koju će lakše voditi iz Hrvatske nego iz nekog stranog kluba. Što mu je na umu vezano uz ovoljetno Svjetsko prvenstvo?
– Postoje dva-tri igrača, ne bih govorio o imenima, koja zaslužuju da budu viđena, da dobiju priliku, no hoće li biti izlaza i ulaza iz prošlogodišnje momčadi, to će vrijeme pokazati.S obzirom na to da Svjetsko prvenstvo nije kvalifikacijsko ni za kakvo novo veliko natjecanje, hoće li izbornik ići možda na podmlađivanje?
– Zašto bismo propustili mogućnost da napravimo što bolji rezultat na SP-u, ne igramo ga svake godine. Ako netko od tih mlađih igrača pokaže da može nositi odgovornost i donijeti novu kvalitetu momčadi, onda svakako da. Oni će dobiti priliku na pripremama, ali ne i kredit samo zato što su mladi.Koliko su mu zanimljivi igrači poput Hezonje, Radoševića, ali i dvojice cibosa Babića i Ivana Ramljaka?
– Svi su zanimljivi, no sezona je duga, treba vidjeti kako će se razvijati.
Ako želi, Draper je broj jedan
Šarićeva pozicija vjerojatno nije upitna, a među golobradima posebno je zanimljiv Mario Hezonja, 18-godišnjak iz Barcelone. Bi li za njega bilo bolje da ga je Barcelona nekamo posudila?– Nisam pobornik posudbi ako nisu u pitanju provjereni programi, a samim time da u Barci svaki dan trenira s najboljima velika je stvar. Dakako, uvijek je dobro kada mladi igrač ima i natjecateljski program.S obzirom na situaciju s razigravačima, koliko je važno već sada pripremati novog Amerikanca ako Draper ne bude mogao igrati?
– To je jako bitno i mi ćemo sada početi razmišljati o tim stvarima jer to je najkritičnije igračko mjesto u reprezentaciji, a veliko je pitanje hoće li tu netko od mlađih isplivati.Koliko je u tom smislu zanimljiv Nolan Smith oko kojeg se stvorila fama da je podnio zahtjev za dobivanje državljanstva, a čovjek je zapravo samo dobio radnu dozvolu?– On je svakako jedno od imena, no nećemo se žuriti. Trebamo dobro analizirati, to je osjetljivo. Takav igrač mora imati ne samo tehničko-taktičke karakteristike potrebne reprezentaciji nego mora biti i osoba koja će hrvatsku vrstu doživjeti kao svoju. U tome smo s Draperom pogodili 100 posto.Dakle, ako Didi bude zdrav, onda će on na Svjetsko prvenstvo?– Ako postoji njegova volja i želja, onda je to on.
Na Dukeu stvaraju vojnike
Koliko je Repeša zadovoljan svojim klupskim razigravačem u dosadašnjem dijelu sezone?
– Zadovoljan sam jer je posljednje dvije godine u Portlandu igrao malo, prvi je put izvan SAD-a i treba mu vremena. No njegova je najveća kvaliteta što je s Dukea, iz vrhunskog drila američkog izbornika Mikea Krzyzewskog. On odgaja znanstvenike i vojnike. Svi oni imaju zanimljiv stav u stilu “ako nisi vrhunski u košarci, idi tamo gdje možeš biti vrhunski”. Tako je sadašnji Mikeov pomoćnik vrlo mlad odustao od igračke karijere jer je procijenio da ne može igrati u NBA ligi, a recimo u Euroligi bi mogao igrati. Drugi slučaj je Schreyer iz Makabija. Bio im je jedan od najbitnijih igrača, no čovjek se odlučio graditi trenersku karijeru, a nama bi takav došao “kao kec na desetku”.Uz toliko nadarenih klinaca poput Šarića, Hezonje, Arapovića, Žganeca, Mazalina, braće Bender, mlađeg Žižića, Zubca uz koje nam se smiješi obećavajuće razdoblje za reprezentaciju, na vidiku nema nijednog rođenog razigravača. Zašto je to tako?
– Tehnologija stvaranja razigravača je najkompleksnija, a i to igračko mjesto zahtijeva specifične crte ličnosti. To mora biti osoba koja je prirodni vođa i pokretač. Mislim da se tu kod nas griješilo u prepoznavanju takvih klinaca.
Otvori KEKS Pay
Prva dobra ponuda i odeeeee on, provjereno vise puta