Bila je 1913. godina. Jedan od najvećih njemačkih pisaca, nobelovac Thomas Mann, upravo je svog glavnog junaka, od svega umornog Hansa Castorpa, poslao na rehabilitaciju u Davos. Žrtva ubrzanog života, Castorp je u Davos došao na trotjedni tretman u sanatorij, ali je na kraju ostao sedam godina.
Prošlo je dakle točno stotinu godina otkako je Thomas Mann u svom remek-djelu Čarobni brijeg Davos, mali švicarski gradić u Alpama, ucrtao na društvenu kartu svijeta. A već 42 godine u tom se mjestu održava Svjetski gospodarski forum koji okuplja ekonomsku, političku i društvenu elitu te sve one koji ne mogu zamisliti život bez glamura. I baš kao u Mannovu romanu, i glavni likovi u Davosu već više od četiri desetljeća raspravljaju o moralnim problemima i idejama – humanističko-demokratske i reakcionarno-autoritativne poglede na svijet. Osnivač Foruma Klaus Schwab postavio je još 1971. godine cilj Davosa – “barem malo popraviti svijet u kojem živimo”.
“Prošlost i budućnost univerzuma”, “Žene u procesu ekonomskih odlučivanja”... neke su od 200 tema o kojima je u protekla četiri dana raspravljalo 2500 uzvanika iz 100 zemalja svijeta.
>> \"Sukob Kine i Japana najveća je prijetnja svjetskoj ekonomiji\"
Turneja četiriju hotela
U samom mondenom švicarskom skijalištu sve pršti od glamura. U “Promenadi”, glavnoj trgovačkoj ulici ovoga gradića od 11.000 stanovnika, ruku pod ruku šetali su Barack Obama, Angela Merkel, Bill Gates, Bono Vox i ostali kreatori sustava vrijednosti našega doba. Ulaz u gradić u vrijeme Foruma – na kojem se okupilo 40 šefova najmoćnijih zemalja svijeta, šefovi kompanija koje drže više od 90 posto svjetskog gospodarstva, jetseteri... – nije moguć bez pozivnice. Nije pretjerano kazati – tko nije bar jednom pozvan u mondeno švicarsko zimovalište Davos, nije veliki igrač u političkom, ekonomskom i društvenom životu globaliziranoga svijeta. Čast da budu stalni članovi elitnog kluba Davos imaju samo šefovi 1000 najmoćnijih globalnih kompanija čiji godišnji prihodi premašuju donju granicu od milijardu eura. Za sudjelovanje na Forumu pozvani gosti moraju sami platiti – i to masno. Između 50.000 i pola milijuna franaka, ovisno o značenju kompanije i stupnju partnerstva s organizatorom Schwabom.
Nakon šopinga u ulici Promenada, prebogati gosti Davosa upućuju se na “turneju četiriju hotela” gdje ih čeka zabava do zore. Iznad Promenada ponosno se uzdiže hotel Belvedere. Izvana tipična alpska kuća, ali iznutra svaki detalj potvrđuje da se radi o zasluženih pet, ako ne i više, zvjezdica. Točno u 22 sata u Belvedereu počinje već tradicionalni Burda-party. Između manje i više poznatih glumica i modela, gura se i šef Deutsche banka Anshu Jain. Tu je i gomila drugih financijskih moćnika – menadžera MMF-a, Svjetske banke i s Wall Streeta. U najšarolikijem društvu veselja ne nedostaje, a zabava se proteže duboko u noći. Nekoliko koraka dalje je hotel Seehof – tamo se nudi program “Večer s Georgeom Sorosem” – uz koktele i zakusku svi gosti burzovnom guruu mogu postaviti pitanje. No guru je malo nervozan, svi ga pitaju samo u što i gdje uložiti novac i dodatno oploditi kapital, a njemu se danas baš priča o prirodnim ljepotama i lijepom životu u Švicarskoj.
Na prilazu gradu okupili su se prosvjednici – oni već godinama kampiraju na ulazu u grad i prosvjeduju protiv neoliberalizma i globalizacije, koje okrivljuju za patnje maloga čovjeka u današnjem svijetu. Smjestili su se u iglu kućice ukopane u snijeg koji je u Davosu visok 1,2 metra. Na prosvjednike budno motre specijalci i snajperisti poslagani po krovovima kuća. Nebo nad Davosom nadlijeću helikopteri. Samo za sigurnost uzvanika švicarski porezni obveznici plaćaju nekoliko desetaka milijuna franaka. Stoga švicarska javnost sve žešće kritizira skup u Davosu. Odmah do Seehofa hotel je Meierhof u kojem je šef Lufthanse Christoph Franz u rustikalnom ambijentu spreman izmijeniti mišljenje sa svima zainteresiranima. Nitko ga ne pita hoće li piloti doista svaki dan morati letjeti 10 sati i zbog čega. Muhtar Kent, predsjednik Coca-Cole svoje je uzvanike dočekao u Morosani Posthotelu. Nakon diskusije, pilo se svega, a najmanje Coca-Cola.
– Za ono što ovdje napravim u četiri dana inače bi mi trebale dvije godine – presretan je šef jedne od najvećih njemačkih kompanija.
Traži se novi model
I posljednja je postaja turneje “četiri skakaonice”, odnosno hotela, Berghotel Schatzalp. Ovo je najprestižnije mjesto za lijepe i bogate. Otvoren na početku 20. stoljeća u Jugendstilu, sanatorij Schatzalp postao je poznat diljem svijeta jer je Thomas Mann u njega smjestio velik dio svojega romana Čarobni brijeg, za koji je 1929. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.
S čarobnog brijega Davosa i ove se godine tražilo čarobno rješenje za izlazak iz globalne gospodarske i društvene krize. No do sada je svaki sastanak u Davosu završavao upravo kao Mannov čarobni brijeg – slavni pisac nije otkrio sam kraj djela i nije poručio čitateljima da je glavni junak Castorp poginuo. Međutim, Mann nam je dao do znanja da su njegovi izgledi za preživljavanje jako slabi. Ipak, to je pitanje ostalo otvoreno, kao što se i nakon svakog foruma u Davosu nimalo nije smanjila ekonomska ni politička neizvjesnost u svijetu.
Jedino je lanjska jasna poruka poslana iz Davosa šokirala mnoge menadžere. Vlasnik licencije Foruma, doktor ekonomije i počasni profesor na desetak uglednih sveučilišta, Klaus Schwab uskliknuo je tada:
– Ovakvom je kapitalizmu kraj! Kapitalizmu u njegovu sadašnjem obliku nema mjesta u svijetu oko nas! Imamo opću krizu morala, nismo voljni investirati u budućnost, potkopali smo socijalni sklad i u opasnosti smo da potpuno izgubimo povjerenje budućih generacija. Možda se u protekla četiri dana u Davosu ipak pojavio neki čarobnjak koji je ponudio novi ekonomsko-politički, postkapitalistički, model za sretniju budućnost svijeta.
tu se dakle dogovaraju kako da nama malim ljudima otmu što više