Molitvom protiv Noći vještica ili Haloweena

Blagdan Svisvetih vrijeme je koje ljudi u Hrvatskoj posvećuju sjećanjima na svoje preminule, odlaze na groblja i uređuju im grobove i u principu makar kroz te dane razmišljaju o njavećoj od svih misterija života - smrti. Tuđoj smrti, ali i vlastitoj smrtnosti i vlastitoj smrti. A to je nešto čemu se svi mi približavamo. Povezano s tom neumitnom činjenicom i razmišljanje je o tome kako smo proveli život koji stoji izmđu onog trenutka kad smo začeti pa do trenutka kad ćemo umrijeti. Jesmo li ispunili svoje želje i nadanja, koliko smo dobra učinili svijetu i ljudima koji nas okružuju, jesmo li ostavili nešto vrijedno iza nas, nešto po čemu će nas pamtiti u dobru? Ili smo, ne daj Bože, naškodili nečemu ili nekomu? Ako jesmo, možda je vrijeme da promislimo možemo li to popraviti, ukoliko je to uopće moguće. Jer vrijeme ide, svakome od nas otkucava, i nitko od nas ne zna kada će nam stati. Može već danas, može sutra, može za 10. 20 ili više godina. No onaj grob svakoga od nas čeka. I možemo se samo nadati da smo iza sebe ostavili nekoga tko će nam na njega dolaziti kroz godine koje će nastaviti teći, makar za Svisvete, i urediti ga. Te stati i sjetiti nas se. Kažu, naime da čovjek dva puta umire. Prvi put kad umre tijelom. A drugi put kad umre zadnja osoba koja ga je poznavala. Tako u meni i korz mene još uvijek živi moja prabaka, žena rođena u pretprošlom stoljeću, davno umrla, a za mene kao da je još jučer bila tu i osmjehivala mi se dok sam nam kuhao kavu. To su Svisveti. A što je Haloween? Ništa. Tek način na koji su trgovci uspješno komercijalizirali još jedan dan u godini, agresivno naturajući ispraznost koja karakterizira cijeli suvremeni svijet čak i ovom jednom jedinom danu u godini kad su ljudi pozvani makar na taj dan zastati, sjetiti se i svojih mrtvih i vlastite prolaznosti...

a u našoj župi svečenik neče u kuće ispred kojih je bila bundeva

znamo zašto se crkva moli protiv noći vještica. Zato jer su vještice spaljivali, zapravo nevine žene.