Požeški Gradski muzej javnosti je predstavio iznimno vrijednu zbirku molitvenika od kojih su neki iz vlastitog fundusa, a neke su mu darovali ili posudili građani, ustanove i udruge. Najstariji je vodič kroz kršćanske pobožnosti na francuskom jeziku “L’Ange conducteur…” tiskan u Parizu 1681.
Najzanimljiviji je zasigurno “Varia pietatis”, autora Stanislava Losgotta, tiskan u Budimu 1769., i to zbog rukopisnih bilježaka grofa Antuna Jankovića Daruvarskog, koji je na zadnjim stranicama molitvenika temeljito zapisivao podatke o rođenju i smrti svoje djece te o zarukama i vjenčanju sa svojom suprugom. Izložba “Kruh nebeski” u Požegi nastala je suradnjom Ljiljane Marić iz Gradskog muzeja i Dijane Klarić iz Gradske knjižnice, a izložena su 92 rijetka i dragocjena molitvenika.
Pisani na četiri pisma
– Molitvenici su pisani na slovenskom, njemačkom, latinskom, talijanskom, češkom, staroslavenskom, ruskom, srpskom i hrvatskom te na četiri pisma – latinici, ćirilici, bosančici i gotici – rekla je autorica Ljiljana Marić. Molitvenik kao muzejski predmet dokumentira stvarnost u kojoj je nastao i živio. Izgled i vrsta uveza svjedoči o umjetničkim stilovima kroz povijest. Kako navode autori, rukopisne bilješke i memorabilije koje pronalazimo između stranica molitvenika ne otkrivaju nam samo osobnu priču vlasnika i genealogiju jedne obitelji, nego nam daju i širi kulturološki, povijesni pa čak i etnološki kontekst određenog prostora u određenom vremenu.
– U kontekstu povijesti hrvatskog jezika i književnosti molitvenici su predstavljeni kao raritetna književna djela, naročito iz zavičajne povijesti, te književna djela u kojima se očituje razvoj hrvatskog standardnog književnog jezika – istaknula je suautorica Dijana Klarić. Izložba “Kruh nebeski” naziv je dobila upravo po istoimenom najizdavanijem molitveniku u povijesti hrvatskog nakladništva. Izloženo je više različitih izdanja, uključujući i prvo iz 1909.
Uz molitvenike izdane do 1850. predstavljeni su i raritetni zavičajni molitvenici iz druge polovine 19. i 20. stoljeća, kao i molitvenici iz ostavštine obitelji Julija Kempfa. Posebno su izdvojeni molitvenici s raskošno ukrašenim uvezom, mala umjetnička djela, tiskani u nakladi Johanna Steinbrenera, tiskara koji je izumio takozvani molitvenik “za pokazivanje”. Osim molitvenika, hrvatskoj je javnosti prvi put predstavljena i najstarija krunica u Hrvatskoj. Krunica je pronađena lani na arheološkom lokalitetu benediktinske opatije Rudina u blizini Požege, a vjerojatno potječe s prijelaza iz 14. u 15. st. Naime, uz posmrtne ostatke starije ženske osobe pronađena je i olovna bula pape Bonifacija IX., koji je izdao jednu zasad nepoznatu ispravu, i to pripadnici plemićkog roda Podvrški, koji su bili patroni benediktinskog samostana. Spomenuta isprava datira iz 1397.
Pater noster
– Pronađena krunica sastoji se od 139 većih zrna valjkastog oblika, 14 manjih, okruglih zrna, dva plosnata, manja zrna i tri veća okrugla zrna, koja su izrađena od kosti. Vjerojatno je izvorno imala 150 valjkastih zrna, a takve se krunice nazivaju Pater noster brojanice i preteče su krunica kakve mi danas poznajemo. Njihovih 150 zrna predstavljalo je 150 molitava Očenaša koje su nepismenim redovnicima bile zamjena za 150 psalama koje su trebali dnevno izmoliti – objasnila je Marić. Povijesna zbivanja i previranja u ljudskoj su povijesti oblikovala određena stanja duha i duhovne potrebe. Upravo se iz tiskanih molitvenika u određenom povijesnom razdoblju može iščitati i stanje duha toga vremena.
