Ovo je jedini pravi hrvatski projekt od 1990. godine, a s Leticom ne želim razgovarati jer me nije briga što on govori." Time je moj učeni fakultetski kolega prof. Slobodan Vukičević u Večernjem listu 21. listopada nesvjesno izrazio bit svoje NOVE svijesti i savjesti, a i srž našeg nesporazuma. Njega jednostavno nije briga!
Nije ga bilo briga za patnju 32 beagla koje je uvezao u Hrvatsku da bi im njegovi "suradnici" uime navodnog znanstvenog napretka lomili kosti. Ta, nije stradao on, nego njegov kolega, inače izvrstan kirurg-veterinar, kojega je nagovorio. Ne bi ga bilo briga ni da je, kao ja osobno, vidio suzu u oku svog donedavno najboljega prijatelja, zakletog "pesoljupca" i genijalnog multimedijskog umjetnika (autor crtanih filmova, karikaturist, profesor, pjesnik, povjesnik), koji mi je tvrdio: "Miši nikad ne bi dopustio mučenje životinja."
Nije ga, isto tako, očito briga ni za to što je prevario predsjednika Republike koji je povjerovao da polaže kamen temeljac za "biotehnološki laboratorij Genera", a ne za šesterokatnicu Agrama. Ne haje on ni zbog toga što je, iskoristivši svoj položaj "predsjednikova prijatelja", fakultetskog ispitivača ili pak kliničku moć svojih Genera-ortaka, uspio izmijeniti GUP i od Grada ishoditi pravo da umjesto 1200 metara četvornih na Mostu slobode nikne neboder od 12.000 kvadrata.
Boli njega đon i zbog toga jer je tom grdosijom srušen urbani san genijalnog Milana Lenucija o "Zelenoj potkovi". Fućka se njemu što je na pročelju ime Agram kojim bahati vlasnici te osiguravajuće nemani poručuju: "Agram (Zagreb) je sada naš, kaj ne!"
Ono za što se ipak zdušno pobrinuo bila je jednostavna matematička operacija kojom je za zemljište koje je sa dva ortaka platio 4 milijuna kuna dobio u novcu ili naturi 20 milijuna. Jednostavno: "20 - 4 = 16 : 3 (ortaka) = 5,333.333 kune; svakom od nas u džep." Zbog tih 5,3 milijuna logično je što je moj kolega danas bez briga i što taj "posao" smatra "jedinim pravim hrvatskim projektom". Ja sam to u "Otvorenom" nazvao pravim imenom: kaznenim djelom zarobljavanja države i Grada. Prije njega i njegovih ortaka, isto su počinila još dva člana Mesićeva Izbornog stožera: Srećko Ferenčak i Petar Turković, u poznatoj aferi, i sada su pod kaznenom istragom.
I dok je moj kolega bez ikakvih briga, ja sam vrlo zabrinut. Brinem se što Grad šuti pred demonstracijom moći vlasnika Agrama. Čudim se zašto šuti Društvo Zagrepčana, arhitekti, kunsthistoričarski zaštitari, pjesnici i stari Zagrepčani... Zašto šuti Državno odvjetništvo. Zabrinjava me konačno i to kako jedan pošten čovjek i supernadaren znanstvenik ne haje za Grad i svijet. Sve je brige, očito, prodao za veselje od 5,3 milijuna. Ipak, meni se čini da su troškovi tog "posla stoljeća" znatno veći nego što mu se pričinja. Ufam se da će se, poput "Prijatelja životinja" u aferi s beaglovima, napokon oglasiti i "Prijatelji ljudi" koji neće dopustiti da znanstvenik bez briga s ortacima otpočne posao tisućljeća koji je na web stranici Ureda predsjednika ovako najavljen: "Tvrtka (Genera) će proizvoditi hrskavično analogno tkivo, određivati gensku predodređenost za kardiovaskularne bolesti, prikupljati i čuvati matične stanice iz pupkovine i posteljice novorođenčadi te proizvoditi transplantate demineraliziranih kostiju i stanica srčanog mišića." Iako je u Tužnoj (i još uvijek Lijepoj) našoj sve moguće, nekako se nadam da ortacima ipak neće biti omogućeno da zagospodare našim sudbinama. Naime, ne treba previše mašte da se zamisli što bi nam se moglo dogoditi da znanstvenici, liječnici i biznismeni bez ikakvih briga postanu "bankarima" naših genskih i genetskih tajni, matičnih stanica i posteljica.
Sve u svemu, jako mi laska što mog vrlog kolegu nije briga što ja govorim. Ja ću se zabrinuti ako nakon ovog osvrta ne reagiraju ministarstva znanosti i zdravstva, pa i pokoji prijatelj životinje zvane čovjek.
Otvori KEKS Pay
