Moj je sin još živ! Osjećam to iako su prošle 24 godine...

Cim sam vidio sliku tog djecaka prepoznao sam ga jer ga se cesto sjetim bas ovakvog kao na slici,iako je proslo vec 24 god.Cesto prolazim pokraj zgrade u kojoj je zivio...isli smo u isti razred...nadam se da ce se saznati jednom sto se ustvari dogodilo.

Ja sam siguran da je živ. Bar dok roditelji istinski vjeruju u to. No, treba stati, stati na loptu i razlučiti sam sa sobom. Tada će se oblaci u mutnom umu razbistriti, ukuzat će se nešto što prije 24 godine od šoka i svega nije bilo očito. Ako i tada vjera postoji da je Nikola živ onda ga treba tražiti i naći.

Gospodjo, ja se sjecam jednog teksta od prije godinu dana, slucaj slican vasem. Mislim da je bilo u 24 sata. Pronasli su covjeka, starog oko 40 godina u Italiji, radio je kao prosjak, rekao je da je bio otet nasilno i odveden u Italiju kao dijete. Onda su ga vratili majci u Hrvatsku, ali se zatim ispostavilo (napravili su test) da ona nije njegova majka. Mozda jos ima nade da je ovaj covjek sin od gospodje ovdje???

http://www.24sata.hr/news/dragica-to-je-moj-sin-otet-prije-42-g-srce-mi-to-kaze/84585/

Ja Jeleni svakako želim da joj se osječaji i želje u vezi sina ostvare..Te osječaje majke do vlastitog djeteta prava majka ne izgubi nikada i treba vjerovati u čudo.. Amerikanci dobro vele da moraš vjerovati u čudo jer ako to ne činiš kako ti se onda može čudo dogoditi ili ostvariti ?

Uvijek majka vjeruje da joj je dijete zivo.....

teško je tu kaj utješno reč neznam kako i kaj

. naslov članka \"Moj je sin još živ!...\" E moja teško nepismena gospodična, pa gde si ti išla u školu?? Već samo zbog tog naslova zaslužuješ vrlo ružne \"epitete\", ali sad samo ovo: riječ \"moj\" je lična zamjenica, a zamjeniceice idu ISKLJUČIVO uz imenice (gle, jebote, \"čuda velikoga\" za tebe i slične, zato se i zove ZAMJENICA!). Zato nam država i je u gumenjaku kad ju vode kriminalci, jezikoslovci i irealci sa takvom spikom. Nego, o samoj temi. Ako je taj dječak imao osam i pol godina, pa da je živ, pomalo čudno zvuči da on ne bi znao reći barem gdje je živio i kako se zove. Tuga majke je sasvim razumljiva i teško je prihvatiti stvarnost pri velikom, za majku najtežem gubitku. Čuda se događaju, možda je taj dječak, a sada mladić, zaista i živ. A sa druge strane, toj majci bi se trebalo pomoći otvorenim razgovorom. Za tu svrhu mislim da služe psiholozi i razni savjetnici. Svakako joj možemo poželjeti svaku sreću u nastojanjima ako se je dogodilo čudo. Pa bi onda u novinama bilo vrlo, vrlo ugodno pročitati takvu vijest!

Ovo je pretužna priča i ova majka svakako zaslužuje da joj se pomogne pronaći sina. Žalosno je da se i kod ovako ozbiljnih tema nađu pametnjakovići koji ne razlikuju osobne ( ili kako on kaže \"lične\" ) zamjenice od posvojnih!! @kiwi2, može te biti sram zbog nepoznavanja hrvatskoga jezika, kao i zbog skrnavljenja ove tužne životne priče i truda ove novinarke da o njoj piše...

kiwi 2 ---zanimljivo da si još na slobodi a zapravo bi trebao bit odavno na terapiji i u kavezu!

a da je živ javio bi se majci.....inače možda je ubijen?

Majko zelim ti svu srecu da pronadjes svog sina!!!!!!! Velika je hrabrost i snaga i Bozja pomoc nakon takvog gubitka uopce ostati normalan!

Daj Bože da ga uspije naći!!! Mislim da na svijetu nema veće boli od gubitka djeteta...

Užas! Najstrašnija stvar koja se roditelju može desiti! Moja preporuka je -molitva, devetnica BDMariji, ona uvijek pomaže, puno devetnica da se bar sazna istina. Ali majko ako ti je dijete i umrlo znaj da je živo u raju i da te odanle ljubi, vidi čuje osjeća.Što god kažeš svom djetetu on te čuje, nevolja je što ti njega možeš samo u astralnojm prostoru sna dobiti, osim ako izmoliš devetnicu (bilo koju) da ga i u ovom prostoru čuješ, vidiš. Pričesti se devet puta za Njegovu dušu i za tu milost da ti se javi.