Mogu li Hrvati i Slovenci zajedno? To bi pitanje bilo posve uobičajeno svakome tko posljednjih petnaestak godina prati hrvatske i slovenske medije, odnosno tko prati politička zbivanja u obje zemlje. Zaista, postoji li nešto što Slovence i Hrvate u ovome trenutku stvarno povezuje?
Politika je pokazala da joj nikako ne polazi za rukom povezivati. Čak štoviše. Ona uglavnom odmaže. Mediji također. Međutim, izgleda da nas kultura znatno više može povezivati, posebice kada je riječ o kazalištima. Gospodarstvo, i osobito turizam, također. Estrada, kao djelomično i sport, isto nas spajaju, a najbolji načini povezivanja su obiteljske i prijateljske veze koje su se stvorile tijekom povijesti. Kako god bilo, i politika, kad joj to ustreba, spominje kako između naša dva naroda nikada nije bilo rata. Upravo na tim premisama Crkve u obje zemlje grade svoj optimizam. Ove retke pišem neposredno prije no što ću krenuti na drugo zajedničko hodočašće Slovenaca i Hrvata, ovaj put u marijansko svetište u Brezje.
Prije dvije godine takvo je zajedničko hodočašće održano u Mariji Bistrici. Ta inicijativa, koja je kulminirala hodočašćem naroda prošle godine u Mariazellu, stvarni je pokazatelj da Crkva, posebice u naše dvije zemlje, želi pridonositi onome što nas spaja. Štoviše. Na tim temeljima pokušava stvarati nove oblike razumijevanja i solidarnost. Nasuprot mnogim europskim narodima, sjećanje u hrvatskom i slovenskom narodu je čisto, rekao je tada u bistričkome svetištu nadbiskup Rode. I kardinal Bozanić podsjetio je na duge narodne i crkvene veze, a poznato je da je čak i čudotvorna slika Majke Božje iz Brezja u vrijeme Drugoga svjetskog rata iz sigurnosnih razloga dvije godine bila čuvana na Trsatu, u koje su tijekom stoljeća hodočastili slovenski vjernici, baš kao što su Hrvati hodočastili u slovenska marijanska svetišta.
Tako se vjera, i posebice marijanska svetišta, danas pokazuju kao novi-stari mostovi povezivanja. To su velike, a još više, male životne priče pune smislenog sadržaja. One su svjedoci povezanosti i suradnje, upućenosti jednih na druge i zajedničkih korijena kao i horizonata onkraj politike. Čudno da za te teme mediji nemaju dovoljno senzibiliteta ni prostora.
