Pisani izvori za hrvatsku povijest u ranom srednjem vijeku vrlo su oskudni podacima o vojnoj povijesti, posebice podacima na temelju kojih bi se mogli donositi pouzdani zaključci o mogućem ustroju hrvatske vojske u tom razdoblju. Ipak, i tako oskudni podaci, potpomognuti rezultatima arheoloških istraživanja i usporedbom s ustrojem vojski drugih ranosrednjovjekovnih država ili naroda (posebice onih u susjedstvu), mogu poslužiti kao uporište za određene pretpostavke.
Za raspravu o organizaciji i kvaliteti tadašnjih postrojbi zanimljiv je spomen posebne vojne pratnje kneza Borne ("pretorijanci") u priči iz Anala Franačkoga Kraljevstva (Annales Regni Francorum) o ustanku Ljudevita Posavskog protiv franačke vlasti (819–822). Djelo bizantskoga cara Konstantina VII. Porfirogeneta (905–959) O upravljanju Carstvom (De administrando imperio, 30. i 31. poglavlje) polazište je za raspravu o vojnoj povijesti Hrvata u ranom srednjem vijeku. Podatak iz njegova djela o iznimno velikom broju hrvatskih vojnika u prvoj polovini 10. stoljeća ("do 60.000 konjanika i do 100.000 pješaka te do 80 velikih lađa – sagena sa po 40 ljudi i do 100 manjih lađa – kondura sa po 20 ili 10 ljudi"), koristan je i za raspravu o ustroju hrvatske vojske, jer spominje razne grane (kopnenu vojsku i mornaricu) i rodove vojske (pješaštvo i konjaništvo), i za njenu moguću veličinu. Jednako kao i podatak da je Hrvatska podijeljena na 11 županija i područje od tri županije pod upravom bana, jer se ustroj vojske obično prilagođavao administrativno-teritorijalnoj podjeli države.
Moćno pješaštvo, konjaništvo i ratna mornarica branili su Tomislavovu Hrvatsku

Iz Večernjakova magazina 'Kralj Tomislav' donosimo priču o kraljevoj vojsci koja je stalno ratovala s Mađarima i bila pogubna za bugarskog cara Simeona
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.