Katolički svećenik iz Đakova trebao je doći na brdo na koje bi se oni spustili padobranima, a nakon toga trebao ih je vjenčati. Mladenci koji su se nagledali previše sapunica, u crkvi su naručili upravo takvo vjenčanje. Hrvatski svećenici zatrpani su ekstravagantnim zahtjevima vjernika.
Razni prohtjevi
– Mladenci imaju svoje prohtjeve, ali oni su svjedoci vremena. Doživio sam svakakve situacije i nastojao sve riješiti na lijep način. U dva slučaja dopustio sam mladencima da ispred crkve naprave zakusku prije nego odu na proslavu – svjedoči vlč. Ferdinand Fražić, nekadašnji dekan karlovačkog dekanata. No, mnoge svećenike iritira što neki vjernici Crkvu doživljavaju kao samoposlugu.
– Djedovi i bake naručuju krštenja svojih unuka telefonom, kao da naručuju pizzu. Ako roditelji dođu sami prijaviti krštenje djeteta, na moje pitanje jesu li vjenčani u crkvi dobijem odgovor: "A što to vas briga?" Ako se usudim pitati za kumove i tražiti posvjedočenje da mogu kumovati, opet dobijem odgovor: "A tko ste vi da nas provjeravate?" Kad se mladenci dolaze prijaviti za vjenčanje, moram odgovoriti na njihova pitanja mogu li postaviti catering ispred crkve, dovesti svoje svirače, cvjećarku, stilisticu. Oni su ionako sve prije dogovorili s agencijom za organizaciju vjenčanja – kaže fra Žarko Relota i dodaje:
– Na susrete s roditeljima prvopričesnika odziva se tek njih polovica, a na susrete s roditeljima krizmanika ne odaziva se ni trećina. Nemaju vremena za ono što ja predlažem, tražim, na čemu inzistiram, do čega mi je stalo i do čega bi trebali držati i vjernici. Ako progovorim, postajem neljubazan, zahtjevan, ako se usudim iznijeti podatke o ne pohađanju župne kateheze, onda sam grubi Bosanac, ako sam ozbiljan, nisam svjedok Radosne vijesti, ako se našalim, odmah sam neozbiljan, ironičan, ciničan. Dospio sam u krizu "svećeničkog identiteta".
Prava bez obveza
A vlč. Đuro Vukalović, župnik u Maloj Subotici u Međimurskoj županiji, mora dobro paziti koga krsti.
– Roditelji djeteta koje se trebalo krstiti nisu imali uvjete pa su dijete dali drugom paru koji je uvjete imao. Taj par ga je donio u crkvu, ja sam dijete krstio, a u tom trenutku nisam ni znao da nije njihovo. Za tu spačku doznao sam poslije i od tada sam oprezniji. Roditelji i kumovi trebaju biti barem kršteni, ne inzistiram na ostalim sakramentima. No, htjeli bi imati sva prava, ali nikakve obveze. Tako ne može – odlučan je vlč. Vukalović.
– Dok sam bio kapelan u katedralnoj župi, došla je obitelj pokojnika s tekstom propovijedi koju bih trebao pročitati na pokopu, u kojoj je sve bilo uveličano o životu pokojnika. Tako nešto ne dolazi u obzir – kaže vlč. Mario Rašić iz Požeške biskupije. U Hrvatskom Zagorju traže da njihovi muzikaši sviraju i u crkvi.
– Ljudi se s poštovanjem odnose prema Crkvi. Ipak, pojavili su se novi običaji pa glazba koja svira na svadbi doprati mladence do crkve, ali gosti i mladenci traže da svadbena glazba svira u crkvi. I to može – kaže župnik iz Radoboja Ivica Bračun, koji dopušta i ukrašavanje crkve.
Jebote...ko bi reko...roditelji moraju biti kršteni da bi se krstilo dijete? Doista ne znam kak su onda misionari po džunglama pokrštavali. Kako onda to ide sa onima koji promijene vjeru? Moraju i roditelji? A onda, jebat ga, i njihovi roditelji. Dođe čiča iz Maroka i veli da se hoće krstit, a pop mu veli, ajde ti sine lijepo dovedi babu i dedu prvo? Koji su to likovi, to je strašno...