Više od 800 vjernika i mještana iz pogranične župe Vrbno u bednjanskome kraju, kojima su se pridružili brojni iseljeni mještani iz Koprivnice, Zagreba, iz Krapinsko-zagorske i cijele Varaždinske županije te iz prekograničnih slovenskih mjesta, ponovno su se susreli na zanimljivom lokalitetu Potkovi u župi Vrbno. Otkako je tu bivši vrbljanski župnik vlč. Marko Šmuc prije deset godina dao postaviti križ, pa onda i drveni oltar, na Potkovi se ustalio običaj okupljanja vjernika na misi i proštenju, u pravilu, jedanput na godinu.
– Prepoznavši potrebu mještana ovog, sve rjeđe naseljenog brdskog kraja, za susretima i druženjem, u međuvremenu je matična Općina Bednja uredila lokalitet. Tijekom prošlih godina okupljanja naroda na Potkovi postala su i omiljena mjesta zavičajnih susreta, pa je tako bilo i ove godine, kada je doma doputovalo stotinjak članova Zavičajnog kluba Vrbljančana iz Koprivnice. Oni su posjet rodnoj grudi svojih predaka iskoristili za ponovni posjet domaji, da vide stari kraj, nađu se s rodbinom – rekao je predsjednik Mjesnog odbora Branko Ledinski te dodao da Potkova pridonosi obogaćivanju društvenog života na ovome području.
Nakon mise koju su služili župnici iz Vrbna i Cvetlina vlč. Stjepan Vorih i vlč. Ivan Hruško, okupljeno mnoštvo nastavilo se družiti do večernjih sati uz ugostiteljsku ponudu mjesnog DVD-a.
Inače, u narodu ovoga kraja za Potkovu se vežu razne legende, ponajprije zbog stijene pokraj raspela u kojoj se jasno vide tragovi konjskih potkova s otiscima čavala, a kojima ni najstariji mještani ne znaju podrijetlo. U narodu kruži priča o tome da je neka grofica zle ćudi tom stazom nekad davno često jahala na svojoj kobili. Jednom je tu srela mladu siromašnu majku s djetešcem povijenim u krpe. Sirota je velikašicu zamolila za milodar, kako bi dijete mogla bolje previti i zaogrnuti. No, velikašica tvrda srca, kaže priča, majčinu molbu nije uslišala. Umjesto toga, zapovjedila je kobili da kopitom udari o stijenu, a tragovi potkove koji u njoj ostanu neka budu majci za sreću!
