Mirno putuj, Šefe. Imao si tisuću lica, ali ja ću te pamtiti po toplini i licu dobrog čovjeka
Puno je magije u jednom ljudskom životu, ali put Miroslava Ćire Blaževića od Travnika do Zagreba, isprekidan mnogim međustanicama, obojen je magičnom ljudskošću. Ćiro i zagrebački bijeli šal 1982. godine, Ćiro i francuska policijska kapa 1998. godine, slike su poput drage uspomene iz obiteljskog albuma, duboko urezane u memoriju generacija Hrvata. Iako su se Dinamo i Ćiro duboko isprepleli, to ga nikad nije ograničilo da bude i splitski, i osječki, i travnički, i hrvatski, i bosanskohercegovački, i svjetski.
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ćiro je imao izraženu crtu ljudskosti i pažnje za svakoga. Sin se jednog kišnog dana skupio pod strehom čekajući tramvaj za doma. Nije se najbolje osjećao i u jednom trenutku mu priđe Ćiro i kaže, Sine, tebi nije dobro, jel trebaš pomoć? Da pozovem hitnu ili taksi, gdje trebaš? Počivao u miru!