Kada je u pitanju upravljanje državom, naše političke stranke troše mnogo vremena na brigu i svađu o vrsti zavjesa koje žele staviti na prozore iako su stakla puna pukotina, a zidovi se urušavaju.
Hrvatski porezni obveznici već dugo slušaju da se moraju žrtvovati kako bismo zemlju pokrenuli u pravom smjeru, što je istina, ali zar nije krajnje vrijeme da nam se i političari pridruže u žrtvi kako bismo spasili zemlju?
Do današnjega su dana naše političke stranke bile ovisne o dvjema stvarima – o državnom financiranju svojih aktivnosti i o moći. Ovisnost o novcu je očita, ali ovisnost o moći ima veći i dalekosežniji utjecaj na stranačku psihologiju i ukopavanje – ona omogućava legalno nagrađivanje tisuća stranačkih poslušnika i demonstracije nabujalih ega o javnom trošku. Što nam je, dakle, činiti?
Mogli bismo srezati njihovo financiranje za 30%. Dobro bismo se osjećali, to bi bilo pravedno i uštedjeli bismo nekoliko milijuna kuna, ali to je samo kap u moru u usporedbi s 11 milijardi kuna kamata koje svake godine plaćamo kako bismo financirali neefikasnu administraciju. Evo mojega prijedloga: dopustimo im da zadrže novac, ali neka se odreknu dijela svoje moći.
Hrvatska Vlada sastoji se od 20 ministarstava, dok ih SAD ima 15. U kojem to svemiru ima smisla da je nama potrebno 33% više izvršne administracije kako bismo održali 300 puta manju ekonomiju? Budimo malo staloženiji, malo skromniji i puno realističniji. Usredotočimo se na ono što je doista važno za upravljanje državom – temelji. Promjene možemo pokrenuti sami ili možemo pričekati da nam ih nametnu Europska komisija i MMF. Kada se pobrinemo za temelje, sve će ostalo ići puno lakše i brže nego što nam se uopće čini moguće.
Predlažem da iduća Vlada oformi šest temeljnih ministarstava: ministarstvo financija, ministarstvo ekonomije, ministarstvo pravosuđa, ministarstvo vanjskih poslova, ministarstvo zdravstva i ministarstvo obrazovanja.
Zašto šest ministarstava
Ostalih 14 ministarstava trebalo bi spojiti u najviše 6 ministarstava kako bismo ih ukupno imali 12. Pobjednička koalicija imala bi kontrolu nad ovim sekundarnim ministarstvima i mogla bi na čelna mjesta imenovati stranačke poslušnike (što će se ionako dogoditi), ali čelna mjesta i odluke u temeljnim ministarstvima trebala bi biti prepuštena maksimalno kompetentnim stručnjacima izvan svijeta politike.
Da, okoliš je bitan, baš kao i kultura, obrana i veterani, ali izazovi s kojima se suočavaju sva ova ministarstva nisu savladivi bez jake ekonomije, zdrave bilance, učinkovitog i poštenog pravosudnog sustava, snažnog međunarodnoga glasa, zdravih građana i obrazovane radne snage. Ovo su motori koji pokreću uspješna društva i neozbiljno je gubiti vrijeme, trud i riječi na podršku veteranima ako im ne možete osigurati veću stopu zaposlenosti, učinkovitije i kvalitetnije zdravstveno osiguranje te kvalitetno obrazovanje za njihovu djecu. Nezaposleni ljudi baš i ne kupuju karte za kazalište...
Nije bitno što jedna i pol nevladina organizacija sa svojih 17 članova podržava neku novu i/ili opskurnu inicijativu i nije bitno što će političar koji podrži tu inicijativu dobiti svojih nekoliko sekundi u večernjim vijestima – moramo naučiti živjeti bez baršunastih zavjesa dok ne saniramo temelje, zidove i prozore naše male zemlje velikih kompleksa.
Činjenica da naš nacionalni dug iznosi gotovo 300 milijardi kuna i 90% našeg BDP-a, dok kamate na taj dug apsorbiraju 3,5% našeg BDP-a, odnosno trostruko više od našeg mizernog rasta od 1,2% znači da su ministarstva financija i ekonomije na vrhu liste temeljnih ministarstava jer ona određuju hoćemo li se urušiti sami u sebe ili ne. Možda se čini da je ministarstvo vanjskih poslova čudan izbor za temeljno ministarstvo u zemlji bez međunarodne težine, ambicija ili strategije, ali upravo to je razlog što je i ono na ovoj listi. Moramo pokrenuti izvoz, privući strane ulagače i dovesti što više turista, a to možemo izvesti samo ako se svijetu prezentiramo kao pozitivna i racionalna zemlja, što nam inače jako loše ide.
Nepravda i odgoda pravde te pogodovanje pojedincima potkopavaju vjeru u sve naše institucije. Ljudi ne žive samo od kruha, potreban im je i osjećaj pravde i zatvaranja prethodnih poglavlja kako bi se mogli posvetiti novima. I ovdje smo zakazali. Ministarstvo zdravstva na popisu je iz očitih razloga: stanovništvo nam stari, nismo osobito zdravi, a proračunska izdvajanja samo hrane disfunkcionalni sustav sve većeg apetita. Većina pokušaja istinskih reformi zaglavi zbog neracionalnog populističkog cendranja interesnih skupina. Međutim, bez reformi neće biti boljeg sustava zdravstvenog osiguranja, a neće biti ni uštede. Malo ljudi bi se protivilo Ministarstvu obrazovanja kao temeljnom ministarstvu. Imamo jedan od najnižih omjera broja studenata po broju učitelja, a sveučilišta i veleučilišta niču u svakom gradu s više od 10.000 stanovnika. Bez obzira na sve, naši učenici napuštaju školske klupe nespremni za izazove, naši studenti nisu vični rješavanju problema, a naša sveučilišta venu na nezavidnim pozicijama (500. – 1000.) na ljestvicama najboljih svjetskih sveučilišta.
Činjenica je da baš i nemamo iskustva s jakim vizionarskim vođama koji se ponašaju kao državnici. Jedina „rješenja" koja smo vidjeli dosad prate već dobro poznat uzorak: okrivljavanje prethodne vlade, čekanje na odluke ili zahtjeve iz Europske unije, otvaranje još jedne agencije, dodavanje još jednog sloja administracije, metenje problema pod tepih i proglašavanje pobjede. Hura!
Kako izgledaju ti ljudi
Najbolji indikator budućeg ponašanja jest prethodno ponašanje. Iako smo u prošlosti imali – i još uvijek imamo – neke kompetentne ministre koji su možda mogli biti vrlo dobri da su imali šansu, ni oni ne bi trebali više moći voditi temeljna ministarstva. Razlozi za to su sljedeći: prvo, tko je od njih ikad priznao da nije obavljao svoj posao onoliko dobro koliko je mogao? Nema nikakvog dokaza da su išta naučili iz svojih pogrešaka, a što je još važnije, nema ničega što bi ukazalo na to da bi se u budućnosti ponašali drugačije. Drugo, a ovo je apsolutno neoprostivo – naše su političke stranke ovisnici – oni s vrha planina viču da neće dopustiti politici pravo glasa u donošenju odluka (poslušajte, primjerice, što Radimir Čačić sada obećava), ali kada situacija zahtijeva dosljednost, sklanjaju se i dopuštaju da politika pregazi čitav proces. Vjerojatnost takvog scenarija odgovara vjerojatnosti scenarija u kojemu alkoholičar prihvaća još jedno piće.
Lov na ove superministre nije ni težak ni egzotičan kako se možda čini. Potreban nam je samo mali kombi pouzdanih, kompetentnih i dosljednih ljudi – a oni izgledaju baš poput nas, jer su među nama, ali dosad su bili isključeni iz Vlade – bilo vlastitom odlukom potaknutom gađenjem, bilo okolnostima jer su bili prevelika prijetnja. Prije sastavljanja popisa kvalifikacija zatražio sam mišljenje i komentar od istaknutih individualaca u svijetu poduzetništva, financija, ekonomije, obrazovanja, medicine, pravosuđa i znanosti. Dobio sam vrlo detaljne odgovore. Svi ovi sugovornici zamolili su da ostanu anonimni, što je vrlo indikativno, ali o tome ću malo kasnije.
Superministri mogu biti muškarci, mogu biti žene – spol uopće nije bitan, sve dok razumiju da 80-90% problema Hrvatske proizlazi iz disfunkcionalnog javnog sektora kojem je potrebno opsežno restrukturiranje. Ovi superministri moraju to biti spremni pokrenuti. Osim toga, oni moraju zastupati interese klijenata i krajnjih korisnika usluga ministarstva, za razliku od uobičajenog fokusa na samo ministarstvo i zaposlenike ministarstva. Njihov cilj mora biti osiguravanje neometanog djelovanja ministarstva, povećanje učinkovitosti i drastično poboljšanje iskustava korisnika. Opći profil superministra izgledao bi otprilike ovako:
Trenutačno nema veze ni s jednom političkom strankom.
Najmanje 8 godina iskustva u upravljanju kompleksnim poslovnim sustavima, ne nužno u struci za koju je nadležno ministarstvo – uostalom, sustavi su sustavi.
Iskustvo u višim razinama upravljanja međunarodnim tvrtkama je prednost.
Iskustvo u restrukturiranju je prednost.
Određena razina iskustva u javnom sektoru je prednost, bez obzira na to radi li se o iskustvu u javnom sektoru ili iskustvu suradnika javnog sektora.
Iskustvo u stvaranju, transformaciji i vođenju uspješnih timova.
Izvrsno poznavanje engleskog jezika.
Diploma – idealno sa stranoga sveučilišta ili barem semestar proveden na stranom sveučilištu.
Izvrsne komunikacijske vještine.
Izvrsne interpersonalne vještine.
Izražene analitičke vještine i sposobnost razvijanja strategija.
Nužna sposobnost donošenja racionalnih odluka.
Sposobnost rada pod stresom i prihvaćanje kritika.
Izražen osjećaj za građansku dužnost.
Izražen osjećaj osobne odgovornosti.
Postoje li takvi
Naši superministri bili bi nezavisni, visokokompetentni i uspješni pojedinci koji bi ovaj posao prihvatili iz osjećaja građanske dužnosti, kako bi poboljšali Hrvatsku. Ovaj posao prihvatili bi uz jasno definiran cilj preobrazbe svojih ministarstava i morali bi javno progovoriti o svakom pokušaju političkog uplitanja koje bi utjecalo na ostvarenje toga cilja. Također bi osobno odgovarali za vlastite propuste.
Ako izuzmemo prvu točku profila, postoje li takvi ministri u trenutnoj ili budućoj garnituri ministara premijera Milanovića? Vidite li ih u timu potencijalnih ministara Tomislava Karamarka? Ova pitanja ponovno nas dovode do činjenice da su svi profesionalci s kojima sam razgovarao tijekom izrade ovoga profila htjeli ostati anonimni. Za većinu je razlog bio osjećaj rezigniranosti potaknut mišljenjem da nijedna potencijalna vlada neće ovakvim individualcima dopustiti da pokrenu neophodne promjene.
Svjesni smo svojih temeljnih problema, ali čini se da se nismo u stanju organizirati kako bismo ih počeli rješavati. Ima kompetentnih ljudi – radite s njima, pijete kavu za stolom pokraj njih, u crkvi sjede tri reda iza vaše obitelji i žive u zgradi pokraj vas. Pronalazak kvalificiranih ljudi koji bi preobrazili naša temeljna ministarstva pitanje je koje nadilazi stranačka previranja. To je pitanje nacionalnog preživljavanja, barem u obliku koji želimo održati. To je pitanje iznad stranačkih politika, baš kao što bi i borba protiv korupcije trebala biti. Ne možemo čekati da stranke ova ključna ministarstva dodijele svojim kandidatima po stranačkim zaslugama ili koalicijskom trgovanju. Mi – čitatelji, mediji, članovi stranaka kojima je istinski stalo do Hrvatske i svi drugi poput nas – moramo osmisliti popis minimalnih kvalifikacija za vođenje ovih ključnih ministarstava. Moramo inzistirati da se političke stranke toga pridržavaju. Ovdje se ne radi o politici. Krajnje je vrijeme da zahtijevamo kompetentnost. Preklinjem vas – prestanimo prihvaćati ministre koji su nam nametnuti i počnimo zahtijevati ministre koji odgovaraju ovom opisu, koja god stranka bila na vlasti.
>> Usred migrantske krize Hrvatskoj hitno treba pametna migracijska politika
>> Trash-kejnzijanizam kao smokvin list hrvatske politike
Čisto teoretski - da mi netko ponudi mjesto ministra ili čak predsjednika Vlade i plaću od 100.000 € mjesečno - ja taj posao u ovoj državi i s ovim narodom ne bi prihvatio!