Milan Carić, samozatajni poduzetnik, koji gotovo nikad ne istupa u javnost, a kada se o njemu govori, onda je to češće u lošem kontekstu, preuzeo je posrnuli DTR te je u povodu toga iznio neke misli za Večernji list. Preuzimanjem DTR-a, s poslovnim partnerom, odvjetnikom Antom Nobilom, namjerava oživiti i vratiti stari domaći brend na tržište, a optužbe da je to učinio zbog vrijednih lokala – odbacuje.
Zagrebački štih
– Iskreno u to ulazimo – rekao nam je Carić. Dobar poslovni plan, tvrdi, imaju, no zbog pravila Zagrebačke burze zasad ga ne može otkriti.
Uz ime Milana Carića vežu se i mutni poslovi. U korist mu nije išlo ni poznanstvo sa Zlatkom Bagarićem, s kojim je devedesetih godina bio u kratkom poslovnom partnerstvu, naime zajedno su vodili kasino. Zbog tog poznanstva bio je i svjedok tužiteljstva tijekom suđenja takozvanoj zločinačkoj organizaciji.
Nekretninskim poslom počeo se baviti oko 2000. godine, no njegovi poslovni padovi i procvati počeli su sedamdesetih godina kada je živio više štihom tadašnjeg zagrebačkog života, u kojem, kako kaže, nije bila prisutna, kao danas, kriza morala.
– Volim izazove, zato sam i nekoliko puta kvalitetno propao – kaže, misleći pritom na situacije kada nije imao ništa, a dodatno je i bio dužan.
– Svaka mi je godina bila drukčija, živio sam kako sam se osjećao – rekao je Milan Carić. No, uvijek je u duši ostao zagrebački dečko koji nosi traperice, koji je zaljubljen u poeziju, pa i za svoju dušu, kaže, napiše koju pjesmu. U tom je stilu počeo i karijeru.
Sedamdesetih godina otvorio je klub Romantica, a zbog toga ga i dan danas stari znalci zovu Mićo Romantika. U klubu se puštala jazz glazba, a tadašnja elita koja je u njega zalazila, živjela je do jutra.
Osamdesetih ulazi u gastronomiju, otvara restoran Tiffany, koji je obilježio tadašnji život umjetnika u Zagrebu i izvan granica države. Iako nisu postojale članske iskaznice, restoran je ipak pripadao određenom miljeu.
– To je čak više bio klub nego restoran. Bio je pun glumaca, hollywoodskih koji su tada snimali po Zagrebu, domaćih, pjesnika... Kad bi klavirist prestao svirati, konobari bi uzeli gitare, a Rade Šerbedžija recitirao bi stihove – prisjeća se Carić.
Takvim je načinom života pokušao spojiti ugodno i korisno, a zarada mu nije bila imperativ. No, priznaje, ciljao je tada na brzu zaradu, što ga je često koštalo pa je u nekom trenutku imao novca, a ubrzo bi sve izgubio. Dolaskom Ante Markovića na čelo Vlade, počeo se je širiti privatni biznis u zemlji pa se odlučuje otvoriti novu poslovnu stranicu i posvećuje se kasinima. Imao ih je nekoliko u zemlji, a posao je širio na tada nova tržišta – Kazahstan i Albaniju. I dok su sjećanja na Kazahstan relativno dobra, želja za pokretanjem biznisa u Albaniji 1996. godine bila je opet početak prekretnice u njegovu poslu.
– U to vrijeme bili su najveći nemiri u toj zemlji, a jedno jutro kada sam izašao na balkon hotela i ugledao dječaka s kalašnjikovima i mecima, odlučio sam pobjeći. Brod koji sam iznajmio i na kojem je trebao biti kasino, odsidrio sam i vratio vlasniku – kazao je Milan Carić.
Krajem devedesetih godina počele su godine obilježene stečajevima te je tu vidio priliku povoljne kupnje nekretnina. No to je zahtijevalo i neka nova prijateljstva i \"više\" društvo. Ulazio je u krug ljudi u kojem je prvi put morao oblačiti skupa odjela i vezati kravatu.
– Popio bih s tim ljudima jutarnju kavu, no dok bi oni išli na posao, ja sam tek morao razmišljati kako pokrenuti novi biznis – priznao je Carić.
Bandićev prijatelj
Slučajno je tada upoznao odvjetnika Antu Nobila, s kojim je prijatelj i poslovni partner trinaest godina.
– Zajedno smo kupili prvu nekretninu i tada se biznis počeo širiti – rekao je Carić. Koliko nekretnina ima i koliko vrijede, kaže da ne zna jer je to zbog situacije na tržištu nekretnina teško utvrditi.
I dok je prijašnjih godina na nekretninama htio zaraditi, ulaskom u DTR namjere su, tvrdi, drukčije. U mjesec dana trebala bi početi i gradnja Müller centra pokraj okretišta na Črnomercu, gdje se planira graditi i stambeno-poslovni kompleks. Za spretne poslove s nekretninama često se zasluga pripisivala prijateljstvu s Bandićem.
– Jesmo prijatelji, ali njegove pomoći oko lokala nije bilo. Naime, spominjalo se da je Carić uz pomoć Bandića preuzeo atraktivine lokale slastičarnica ZUSP-a.
– To nije istina, nikad te lokale nisam preuzeo, nego tvrtka koja je na adresi do moje – rekao je Carić.
>>Radnice DTR-a pred Vladom: Isplatite nam zaostale plaće!
