Komisija za pomilovanja za točno tjedan dana treba razmotriti molbu za pomilovanje Hrvoja Petrača te odlučiti hoće li predsjedniku Stjepanu Mesiću predložiti da ga pomiluje ili, pak, da se na njegovu molbu ogluši.
Još tri godine zatvora
Molbu za pomilovanje Petrač je podnio još u srpnju ove godine, a Ministarstvo pravosuđa cijeli je spis zajedno sa zahtjevom koji je tempiran za kraj Mesićeva drugog predsjedničkog mandata Komisiji za pomilovanja dostavilo još uoči prošle sjednice.
Prema Zakonu o pomilovanju Ministarstvo pravosuđa predsjedniku države prosljeđuje molbu za pomilovanje uz koju ide izvještaj o kaznenom djelu, podacima o izvršenju kazne, ponašanju tijekom njezina izvršenja, te procjenu o tome kako će ona utjecati na zatvorenika.
U Petračevu slučaju, kako doznajemo u Ministarstvu pravosuđa, resorni ministar Ivan Šimonović strogo je protiv pomilovanja. Razlog je njegovo ponašanje tijekom izvršenja kazne u Lepoglavi, kada je Petrač uživao u nizu pogodnosti koje ne spadaju u zatvorski režim.
Stoga što se nelegalno pogodovalo Petraču, Šimonović je smijenio državnog tajnika Ivana Damjanovića koji je bio zadužen za zatvore, a nekoliko zaposlenika u Upravi za zatvorski sustav poslao na stegovni postupak. Budući da je Petrač sve to izazvao, ministar Šimonović ne može podržati stav njegova odvjetnika Rajka Mlinarića da Petrača treba pomilovati jer je uzoran zatvorenik.
Zajednički prijatelji
Petrač je u zatvoru od 2005. godine. Odslužuje kaznu za otmicu sina Vladimira Zagorca i za iznudu. Obje kazne istječu mu 2013. godine, što znači da bi, ako ga Mesić ne pomiluje, još tri godine trebao odležati u zatvoru.
Prema Zakonu o pomilovanju konačna je odluka, i to bez obzira na stav Ministarstva pravosuđa i Komisije za pomilovanje, na predsjedniku države. Pomilovanje koje se traži od Mesića spada u institute koji se vuku iz davne prošlosti (i zato ga dobar dio pravnika osporava) i znači akt milosti poglavara.
U Uredu predsjednika nisu željeli reći kakav je Mesićev stav prema Petračevoj molbi, no u visokopolitičkim krugovima kola informacija da je Mesić sklon izaći Petraču u susret. U prilog toj špekulaciji ide i informacija o vrlo dobrim odnosima između Mesića i Petrača.
Premda je Mesić u nekoliko navrata demantirao te tvrdnje, te izjavio da je Petrača vidio samo dva puta u životu, i to u prolazu, nesporno je da su ih povezivale osobe s kojima su obojica bili bliski. Jedan je od njih Mesićev prijatelj, pokojni Ivo Pukanić, koji je javno isticao prijateljstvo s Petračem i gorljivo ga branio kada je završio u zatvoru. U pismu koje je Pukaniću poslao iz zatvora Petrač je spominjao Mesića (pod šifrom kaktus), i to u kontekstu neispunjena obećanja.
Druga osoba koja se uzima kao ozbiljna spona između Petrača i Mesića bivši je predsjednikov savjetnik Željko Bagić, koji je Petračev kućni prijatelj. Bilo je govora da je Petrač financijer Mesićeve kampanje, no predsjednik je to opovrgnuo.
Enver Kelmendi 16. maj 2006 20:39:52 Jedna srpska izreka kaze:drvo bez grana i covek bez mana-ne mogu biti.Ovo vazi i za pokojnog J.Broz-Tito.Tito nas albance je prevario posle zavrsetka Drugog svetskog rata.Naime u Bujan (Albanija) od 31.12.1943-2.01.1944 je odrzana Konferecijaa u kome je receno da posle rata Kosovo moze da sama odluci dali ce ostati u Srbiji odnosno Jugoslaviji ili u Albaniji.Tako da 1945. godine ispalo da Albanci \"hoce\" u Srbiji.Druga velika zameka,koja se adresira na Tita je sto on dozvolio da se Albanci proteruju za Tursku i to od 1948-1956.,za vreme dok je bio i A.Rankovic u funkciji.Sto se tice Golog Otoka ,ovaj \"haps\" nije bio samo za Srbe nego za sve one koje su bili za tadasnji SSSR.Ne znam sta je cudno ako je likvidirao D.Mihajlovica ili Kalabica.Kao svaki vladar on je sklanjao sve njegove protivnike.Ne zaboravite da SFRJ je bila ipak komunisticka zemlja,ali on je za E.Hodzu,T.Zivkova,N.Causevskua itd. bio Car.Ako se jedna osoba oceni kao licnost,onda treba da se uporedi sa nekim drugima.Pokojni Milosevic,primera radi,nije umeo da sacuva zemlju koju je nasledio.Meldin Olbrajt:Milosevic je zeleo da bude Tito,a postao je Enver Hodza.Mi smo imali ,kao jugoslaveni,pasos ,onaj crveni,skim smo mogli u 83. zemlje sveta da putujemo bez vize.U Evropi je bilo potrebno za vize samo za SSSR,Francusku i Grcku.Nismo morali da idemo u nikakvu ambasadu ,nego fino smo otisli u \"Putnik\" sa formularima i pasosem i vizu smo dobili,za sedam dana.A kakva je situacija sada? Tada,kao student sam imao razne benificije,u zemlji i u inostranstvu.Zaboravio sam koliko je bio popust,50% ili 70% prilikom putovanja.Isto i hotelima u inostranstvo.Kako je danas?Tada su setali ljudi svugde i niko nikoga nije pitao sta je i odakle je.Albanci,belokapci,su spavali u zeleznickoj stanici u Beogradu,i po Kalemegdanu.A danas?Ja sam zavrsio samo fakultet i niko mi nije zabranio da nastavim poststudije i da postajem magistar i kasnije doktor tehnickih nauka.Kada sam mogao da studiram ja kao Albanac onda Srbi su imali veca mogucnosti.Uslov je bio za svakoga da se ne bavi politikom,odnosno da nije protiv drzave.Dobro je sto VN nam daju mogucnost da komentarisemo svaki na svoj nacin pojedine teme.Ali ja bi zamolio npr.Mitra,KiM i ostali da se prizemlje.Jer Vi postajete nekakvi provincialni advokati svoje stvari kojoj zapravo takvom nezreloscu samo odmazete sebi i svojoj naciji.Sta znaci 10.000 Srba je poginulo u Drugom svetskom ratu?Ili od `45-´88 proterano je 300.000 Srba.Pa toliki broj Srba nikada nije bilo u Kosovo.Gledajte ,ne albanske ,vec srpske statistike.Ili Azem Vlasi nije imao gde da pita Tita za Kosovo,nego je nasao stadion.Kada je umro Tito,niko nije bio nateran da place ili da zali.Evo sta pise jedan beogradski casopis u to vreme:sahrani presednika Tita prisusvovalo je 209 delegacija iz 127 zemalja,od kojih su 122 bile prestavljene drzavnim delegacijama.Bilo je 68 partiskih delegacija,cetri delegacije su prestavlale oslobodilacke pokrete,devet-medjunarodne organizacije i jos sest drugih delegacija.Na celu 38 drzavnih delegacija bili su sefovi drzava-presednici republika ili kraljevi.Ostale delegacije predvodili su podpresednici republika(7),pricevi-prestavnici kraljevskih kuca (5),presednici parlamenta (6),presednici vlada(10),podpresednici vlada (6),ministri inostranih poslova (18) i clanovi vlada,ministri i drzavnih sekretara,ambasadori i drugi funkcioneri. Enver Kelmendi,16.maj 2006