Memoari generala Basarca: Protiv mene su radili i generali iz Glavnog stožera HV-a

ništa novo, i protiv države RH radilo je već nekoliko njezinih predsjednika.

Poznata situacija u ZNG-HV od samog nastanka. Mnogi od nas su osjetili posljedice, unatoč zalaganju, ako nisi pripadnik užeg kruga interesnih kukavičkih političko podobnih skupina, kojima je osobni interes bio važniji od općeg.

Iskreno, Basarac nije bio ni za kraljevskog konjušara, a kamoli generala...

Tijekom desetak dana bojnih djelovanja, koji su slijedili, postrojbe 101. brigade HV-a oslobodile su, pretresle i od ostataka razbijene SVK očistile, ovisno o izvoru, između 346 i 401 km2 do tada okupiranog područja Banovine. Pritom su njeni pripadnici prešli pješice, pod punom ratnom spremom i na visokim ljetnim temperaturama, oko 80 km uz povremena bojna djelovanja, prelazeći dnevno između 15 i 17 km po brdovitom i šumovitom terenu Zrinske gore, na kojoj su pobunjeni Srbi, uz brojna podzemna skloništa te skladišta oružja i streljiva, imali zapovjedna mjesta, paljbene položaje topničko-raketnih postrojbi i centre veza.

Općenito gledano, drugog dana napada postrojbe zapovjedništava zbornih područja Zagreb i Bjelovar na području Banovine probile su crtu obrane i djelomično potisnule snage SVK prema Glini i Hrvatskoj Kostajnici, dok Petrinja još uvijek nije bila odsječena. Nezadovoljan razvojem situacije naa području Banovine, vrhovni zapovjednik OS RH dr. Franjo Tuđman imenovao je general-pukovnika Petra Stipetića zapovjednikom hrvatskih snaga na Banovini. Po dobivanju zapovijedi, dotadašnji zapovjednik istočno-slavonskog dijela bojišta Petar Stipetić, pohitao je iz Đakova. Na prvom referiranju zapovjednika postrojbi, nakon što je prije toga obišao postrojbe na glavnom smjeru napada te se upoznao sa stanjem na bojišnici i u postrojbama, poduzeo je aktivnosti i mjere njihove konsolidacije te zapovjedio pregrupiranje snaga i korigiranje smjerova napada. Svim postrojbama zapovjedio je da se pripreme za odlučan napad s početkom u 6:00 sati 6. kolovoza 1995. godine.

Općenito gledano, prvi dan napadnih djelovanja postrojbi pod zapovjedništvom ZP-a Zagreb na području Banovine završio je neuspješno. Niti su razbijene snage 39. korpusa SVK na glavnim i pomoćnim smjerovima niti je odsječena Petrinja. Drugog dana bojnog djelovanja – 5. kolovozaa 1995. godine – nakon neuspjelog proboja prve crte obrane proteklog dana i nemogućnosti da krene naprijed, 1. bojna 101. brigade HV-a je nastavila napad, zauzela položaje od Madžarske Kose do Piskavice i u suradnji s Inženjerijskim vodom brigade razminirala prolaze u minskim poljima kraj potoka Blinja.

Na taktičkoj razini, pa i s aspekta vojne vještine, neshvatljiva je zapovijed zapovjednika ZP-a Zagreb za izvlačenjem 57. brigade HV-a, kada se znalo da se godinama na toj crti napada uvježbavala te u neposrednom dodiru proučavala i prosuđivala raspored i moć neprijateljskog Samostalnog odreda Sisak – Caprag na planiranom smjeru napada. Ništa bolje od 101. brigade HV-a prvog dana „Oluje“ nisu prošle ni postrojbe HV-a koje su napadale na njenim bokovima. Njen lijevi susjed, 103. brigada HV-a, koja je napadala prema Hrvatskoj Kostajnici, zaustavljena je na području sela Petrinjci. Njen desni susjed, 57. brigada HV-a, uspjela je probiti obranu neprijatelja i krenuti u napad, ali pošto se cjelokupna brigadna pričuva i dalje nalazila na području Komareva te njeni susjedi (lijevi susjed joj je bila 101. brigada HV-a) nisu uspjeli probiti obranu neprijatelja, postrojbe brigade zaustavile su se jer je postojala opasnost da dođu u okruženje neprijatelja.

Na udaljenosti od oko 800 metara od zadnjih položaja, koje su prethodno bili držali pripadnici 57. brigade HV-a, pobunjeni su Srbi, pustivši pripadnike 1. voda 2. satnije 101. brigade HV-a na čistinu, na njih otvorili žestoku minobacačku i vatru iz teškog pješačkog naoružanja i snajpera. U tom žestokom napadu 2. satnija 2. bojne 101. brigade HV-a imala je velike gubitke – pet poginulih i sedam ranjenih pripadnika. Čuvši za to, zapovjednik brigade otrčao je, u pratnji zamjenika zapovjednika 2. bojne, kroz kukuruzište prema groblju u Komarevu kako bi zaustavio daljnji napad. Od generala Basarca, zapovjednika ZP-a Zagreb, zatražio je objašnjenje zašto je zapovjedio napadna djelovanja postrojbi 101. brigade HV-a, kada je ona imala obrambene zadaće. Na traženo objašnjenje nije dobio odgovor. Osim što nije objasnio svoj postupak, general-bojnik Ivan Basarac uputio je zapovjednika 57. brigade HV-a da zajedno sa svojim diverzantima upadne u vojarnu „Vasilj Gaćeša“ u Petrinji, pri čemu mu je zapovjednik 101. brigade HV-a sa svojom 3. bojnom trebao osiguravati bok. Osim što je sam odbio sudjelovati u toj „samoubilačkoj misiji“, pukovnik Jozo Petrašević zamolio je bojnika Stjepana Grgca da ode na ZM svoje brigade, no on ga nije poslušao. Oko 17:00 sati 4. kolovoza 1995. zapovjednik 57. brigade HV-a poginuo je u toj akciji, u neprijateljskoj zasjedi u području Šumske kuće u Kotor šumi.

101. brigada ZNG-a/HV-a Zagreb-Susedgrad u pripremama za VRO „Oluja“ godinama je uvježbavana i osposobljavana za napad na Petrinju i Glinu iz smjera Šestanj i Pribilović brda, i to u drugoj etapi, nakon što elitne snage HV-a probiju prvu crtu obrane Banijskog korpusa SVK . No, prije početka napada, general Ivan Basarac - zapovjednik ZP Zagreb, usmeno zapovijeda da se 57. brigada HV izvuče s položaja koje je držala godinama te uključi u glavne snage napada za oslobađanje Petrinje. Na njeno mjesto, uvedena je 101. brigada HV-a, bez priprema i upoznavanja sa snagama SVK bez zapovijedi za napad u koj kreće iz pokreta, ne stigavši se do početka napada rasporediti na polazne položaje. Umjesto prema Petrinji sa zapada i Glini, za koji smjer je uvježbavana, angažirana je prema Dvoru na Uni na smjeru istočno od Petrinje, i to u prvoj umjesto u drugoj etapi napada. Pritom je general Basarac, protivno običajima zapovijedanja i prenošenju zapovijedi na niže postrojbe, neposredno zapovjedniku 2. bojne 101. brigade HV izdao zapovijed za napad, bez znanja zapovjednika 101. brigade HV-a, pritom rekavši: „Što čekate s ove strane, s one strane su dvije babe i dva starca, kakvi ste vi Hrvati, krenite naprijed, vidite da neprijatelj ne pruža otpor.“

U poglavlju pod naslovom: Tijek operacije „Oluja“, na stranicama: 157., 158. i 164. i zatim u poglavlju „Poslije „Oluje“, na stranici 178., Basarac napada 101. brigadu HV-a zbog neaktivnosti i neučinkovitosti, a posebno i opetovano blati njenog ratnog zapovjednika, pukovnika Jozu Petraševića. Moji komentari osvrt su na netočne tvrdnje iznesene u knjizi.

Svi prethodno navedeni podaci, uz još mnogo drugih detalja, nalaze se u monografiji „101. BRIGADA HV-A“ autora: Ivana Brigovića, prof. i Ivana Radoša, prof., koja je objavljena 2013. godine u nakladi UHBDR 101. brigade Susedgrad i Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata – Zagreb. Na mrežnoj stranici Udruge nalazi se navedena monografija u elektronskom izdanju i može se pročitati na stranicama Udruge 101 brigade

101 brigada je u bojnim djelovanjima u „Oluji“ imala pet poginulih pripadnika (svi su poginuli 4. kolovoza i svi su bili pripadnici 2. satnije 2. bojne), jedan je nestao (4. kolovoza), dok je devetnaest bilo ranjeno (trinaest 4. kolovoza, jedanedan 6. kolovoza, jedan 9. kolovoza, dva 10. kolovoza, jedan 12. kolovoza i jedan 13. kolovoza), od toga osam teže. Od 1991. do 1995. u postrojbama 101. brigade HV-a borilo se 7225 pripadnika, od toga 13 žena, koje su odgovorno obnašale i časničke dužnosti u Zapovjedništvu brigade i bojni, informativno-propagandnoj djelatnosti, sanitetu, logistici i drugdje. Jedna od tih žena bila je i Mira, supruga našeg ratnog zapovjednika brigade Joze Petraševića, hrvatska braniteljica iz Domovinskog rata, pripadnica 101. i 102. brigade HV-a, stožerna narednica.

Glavni stožer su ratni profiteri.