Nema većeg zla od suđenja za ratne zločine. Predumišljaj institucionalne nakaradnosti dosegao je blasfemično licemjerje i napravio ono što gospodari svijeta i žele – dao je legitimitet ratu. Suditi za ratne zločine moguće je jedino ako se rat ne smatra zločinom. To znači da unutar njegova sadržaja postoje vrlo prihvatljiva i donekle neprihvatljiva ubojstva. Legislativnu liniju razdvajanja tumačit ćemo arbitrarno, ostavit ćemo je pobjedniku u amanet, da u ime preživjelih odredi u kojoj točki prestaju ubijanja po mjeri, a počinju pretjerano entuzijastične likvidacije i je li ubijanje u ime domovine, vjere, krvi i tla iz svete dužnosti skrenulo u izvanepsku onomatopeju u kojoj se ne može čuti ništa osim grgljanja, jauka i hropca.
Žrtve i zločinci, ispada da smo svi to u potencijalu. Kako divna perspektiva za ljudski rod
Otvori KEKS Pay
