Pandemija COVID-19 poharala je svijet i snažno pogodila zdravlje i živote ljudi cijeloga čovječanstva. Zabilježeno je više od 100 milijuna potvrđenih slučajeva, a izgubljeno blizu tri milijuna ljudskih života. Od kada je glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus prije godinu dana COVID-19 proglasio globalnom pandemijom, iz svih dijelova svijeta dolazili su jasni i glasni pozivi koji su ukazivali na važnost ujedinjene borbe protiv virusa. Slažem se s njime da to jest i treba biti ujedinjena borba.
Unatoč tome, WHO nije dao podršku svim zemljama u borbi s pandemijom. Jedna zemlja je isključena iz bitke iz koje nitko ne bi trebao biti izostavljen – Tajvan. Tajvanski model predstavlja izvrstan primjer za cijeli svijet. Tajvanska vlada zadobila je priznanje cijeloga svijeta za niz djelovanja koje je poduzela kako bi pokazala da “Tajvan može pomoći i da Tajvan uistinu pomaže”. Pandemija je dodatno ojačala percepciju međunarodne zajednice kako je važno i nužno da Tajvan sudjeluje u mehanizmima globalne suradnje usmjerene prema prevenciji bolesti, što je rezultiralo do sada nezabilježenoj podršci sudjelovanju Tajvana u WHO-u.
Tijekom dva sastanka Skupštine WHO-a održane u svibnju i studenom 2020. godine, čelnici i visokopozicionirani vladini dužnosnici iz niza zemalja, uključujući Sjedinjene Američke Države, Japan, Kanadu, Australiju, Novi Zeland, Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku, Dansku, Nizozemsku i Švedsku, te 1700 parlamentaraca iz više od 80 zemalja, uključujući Austriju, apeliralo je na WHO-a da prihvati Tajvan u svoje naručje. Istovremeno, međunarodni mediji su objavili više od 3500 izvještaja i članaka koji podupiru Tajvan.
Ovakav razvoj događaja neupitno održava značajan rast međunarodne vidljivosti Tajvana. Razlog što je Tajvan dobio veliku podršku međunarodne zajednice ne leži samo u tome što je uspio uspješno pobijediti COVID-19 nego i zato što je to uspio na temelju demokratskog iskustva. Tajvanski model se sastoji od mnogih faktora, poput otvorenog pristupa podacima, otvorene vlade, big data analize u aplikacijama i medicinskim uslugama, te uključenju građana u proces demokratskog odlučivanja. Dok Kina tvrdi da je kineski politički sustav bolji od zapadne demokracije u borbi protiv pandemije, Tajvan pokazuje upravo suprotno.
Svijet, posebice demokratski svijet, može imati koristi od sudjelovanja Tajvana u WHO-u. Dodatni izazov u borbi s pandemijom je spriječiti izbijanje budućih globalnih zdravstvenih kriza. WHO trenutno ponovo sagledava mjere i mehanizme odgovora na pandemiju. Tajvan podržava taj proces i želi sudjelovati u zajedničkim nastojanjima WHO-a da izradi bolju globalnu antipandemijsku strategiju. Ponovo treba naglasiti da je to teška borba koja zahtijeva međunarodnu solidarnost. Niti jedna država ne može se boriti s epidemijom sama. Međunarodna suradnja je jedini put prevenciji i kontroli epidemije.
Tajvan je voljan i sposoban sudjelovati kao neizostavan partner u nastojanjima međunarodne zajednice da se oporavi od pandemije. Nema jednostavnog rješenja globalnih zdravstvenih problema, ali jedna je stvar sigurna: sudjelovanje Tajvana u sastancima, aktivnostima i mehanizmima WHO-a, i pozivanje Tajvana da bude uključen u rad WHO-a kao promatrač, dio su rješenja.
Dok je ekstremistički ljevičar Tedros Adhanom Ghebreyesus na čelu WHO-a, organizacija će provoditi politiku komunističke Kine, te Tajvan neće postati član.