Obvezni mirovinski fondovi na računima su krajem studenog imali oko 74 milijarde kuna, a od tog novca čak 18,4 milijarde kuna sami su zaradili ulažući u državne obveznice i dionice privatnih i javnih tvrtki. Na svake četiri kune koje je zaposleni građanin uložio u svoju mirovinu kroz obvezne doprinose, sustav II. stupa zaradio mu je jednu kunu. U prvom stupu, odnosno u proračunu, ne samo da nema zarade nego je razlika između doprinosa i novca potrebnog za isplatu mirovina svakim danom veća. U toj bi se rupi dubokoj 17 milijardi kuna godišnje izgubilo i oko šest milijardi kuna godišnjih uplata kada bi se poslušalo Mostova Ivana Lovrinovića koji i dalje inzistira na skretanju uplata mirovina iz drugog stupa u proračun.
Vrag je u detaljima
Mandatar Tihomir Orešković, kako doznajemo, ima drugačiju ideju, a to je da uz pomoć sustava mirovinskih fondova smanji javni dug i ubrza privatizaciju. Model počiva na takozvanom swapu, odnosno zamjeni obveznica državnom imovinom. Riječ je o tome da bi se dio duga nastalog izdanjem obveznica platio udjelom u dionicama državnih tvrtki. Preuranjeno je govoriti o tome dionice kojih tvrtki bi se koristile kao sredstvo plaćanja mirovinskim fondovima, ali u načelu je to ideja koja bi bila prihvatljiva i Vladi i mirovinskim fondovima, kažu nam izvori dobro upoznati s planom.
Država ima udjele ili dionice u više od 500 različitih tvrtki pa bi potencijalnih dogovora moglo biti napretek, a u mirovinskim fondovima kažu da je njima u interesu imati što manje obveznica i da žele što više udjela u tvrtkama. Ipak, napominju da će provedba dobre ideje ovisiti o tehnikalijama, odnosno da će vrag kao i uvijek biti u detaljima. Mirovinski fondovi imaju oko 70 posto imovine u obveznicama, što je oko 52 milijarde kuna, a plan je smanjiti taj udio na nešto više od 55 posto. To bi značilo da bi se iznos od 10 do 15 milijardi kuna potencijalno mogao osloboditi za privatizaciju.
Razvijali bi se i novi projekti
Doznajemo da bi se razvijalo i nove projekte, poput većih energetskih objekata, za koje su u načelu mirovinski fondovi i dosad pokazivali interes. Model zamjene nije nova ideja. Slično se nudilo i kod monetizacije autocesta u kojoj su se kao ozbiljni partneri nametnuli mirovinski fondovi, ali je projekt propao prije nego što se uopće i počela dogovarati eventualna zamjena duga za udio u autocestama. Lista potencijalnih projekata zaista je duga. Po posljednjoj procjeni Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom vrijednost udjela u državnom portfelju kreće se oko 50 milijardi kuna. Intenzivnom privatizacijom po modelu zamjene mogao bi se osjetan dio tog portfelja prepustiti mirovinskim fondovima.
Oni bi pak u drugom koraku prodavali te dionice vodeći se principom najveće zarade po dionici. Pitanje na koje je upozorio makroekonomist Željko Lovrinčević – bi li tim tvrtkama nakon prodaje trećem vlasniku kronično nedostajao kapital s obzirom na to da bi se inzistiralo na cijeni po dionici, a ne na dokapitalizaciji tvrtke – ostaje otvoreno.
>> Ukidanje 2. stupa ugrozilo bi buduće mirovine, ceh bi plaćala i naša djeca
privatizirati sve što nije strateško za hrvatske interese.prodati svu mrtvu imovini države koja ne služi ničemu i propada osim što je na nekakvim listama imovine.dio državne imovine darovati lokalnoj samoupravi za škole,vrtiće i druge objekte javne namjene.novcem tako stečenim smanjitii dug države i gurati nove proizvodne i poljoprivredne kapacitete kako bi se mladi ljudi zaposlili.