Malo selo dom je jedinih Amiša u Srbiji: Nemaju modernu tehnologiju niti struju, slave samo Boga
"Pitala sam hoću li se poželjeti vratiti. Samo sam presjekla", govori Jovana Petrović koja s mužem Kristoferom živi u malom selu u Srbiji. Njihove obitelji nisu bile Amiši. Za takav život sami su se odlučili. Oni su jedina obitelj Amiša u Srbiji.
Komentari 9
Kupovao sam često hranu kod Amiša ,išao u njihova sela.. Skroman , vrijedan i uljudan svijet.
Zivim u Americi, kraj nas je velika Amis trgovina, gdje prodaju svoje proizvode, meso, povrće, kruh, mliječne produkta, kojekakove zimnicu, kiselozelje, krastavce, mnogo vrsta pekmeza itd. Ja sam im redovita mušterija a gužva je uvijek. Obzirom da ne smiju vozititi , drugi voze njih i njihove produkte. Uvijek se čudim kako njihove farme prosperiraju, sve bez traktora, elektrike, raznih mašina. Marljivi ljudi. A i cure su im zgodne.
Na kraju nas moze usreciti samo ono sto stvarno jesmo i priroda ce nam pomoci pri tome. Najljepse je u prirodi ,treba nauciti smiriti misli
Nisu "Amiši" nego su amiši -- kao što nisu "Katolici", "Protestanti", "Pravoslavci", "Grkokatolici", "Muslimani" (kao vjernici islama), "Suniti", "Šiiti"... -- nego su katolici, protestanti, pravoslavci, grkokatolici, muslimani, suniti, šiiti... -- Ah, pravopisna pravila, tko bi to sve zapamtio. To suu tak debele knjige! A ima ih i online iliti onlajn iliti na mreži. Joj, kak je to komplicirano!
Nisam imao pojma da ih ima u Europi. Iako su iz Europe i potekli.
A ja naivno pomislil kak je to negdje vu Pennsylvaniji ?
Šta traže u Srbiji ,neka idu ti Amiši u Ameriku....
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Svako se jutro probudim u Amsterdamu,Beču,Kelnu i poželi ovo.Pobijeć od svega i sviju. A spavam mirno,bez kredita i dugova. Koliko tek ljudi opterećeni brigama i problemima žele spas od ovakvog nazovi "modernog" života - što nas melje. Cijena svakog "uspijeha"a" je naše vrijeme.Kojeg i nemamo baš puno na ovozemlju.Tog se na žalost sjetiš tek kad zagaziš u četrdesetu.