Naslovnica Vijesti Hrvatska

'Malo sam princeza, 
ali zato se borim dok ne dobijem što mi pripada'

Doktorica molekularne biologije s Instituta Ruđer Bošković govori o svojim istraživanjima, školovanju i odrastanju, ali i otkriva hedonističku stranu svoje osobnosti, sklone partijanju
17. srpnja 2015. u 14:23 7 komentara 8052 prikaza
02.07.2015., Zagreb -  Znanstvenica Iva Tolic. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Iva Tolić nije tipična znanstvenica. Uspješna je doktorica molekularne biologije i zaposlena na prestižnom Institutu Ruđera Boškovića. Nedavno je od Europske unije dobila više od dva milijuna eura za istraživanja diobe stanica. Duboko je u znanosti, ali nije izgubila interes za obične životne radosti. S velikim je strpljenjem, poput manekenke koje je prošla najznačajnije svjetske modne piste, pozirala našemu fotografu. Jednakim žarom govori o svojim znanstvenim otkrićima i neobuzdanim partijima koje jednostavno obožava. Uostalom, da nije znanstvenica, bavila bi se organiziranjem partija. Svoju hedonističku stranu diskretno je pokazala i tijekom intervjua naručivši čašu bijelog vina.

Imate veliku životnu energiju

To je istina. Takva sam.

Znanstvenike obično zamišljamo kao mrzovoljne ljude koji žive u nekom svom zatvorenom svijetu

Ima i takvih.

Kakvi su onda znanstvenici?

Ima ih svakakvih. Možda su oni koji se bave eksperimentalnom znanošću društveniji tipovi jer moraju imati energiju da bi riješili svoje probleme. Možda su teoretičari malo povučeniji.

Koliko danas znanstvenik mora biti i menadžer?

Što mislite pod menadžer?

Da komunicira s ljudima, traži novac...

Dobiti ovakav projekt podrazumijeva da imate ideju, zatim napišete projekt i sve to pošaljete na natječaj. To nije ne znam kakvo menadžerstvo. Jednom kada dobijete novac zaposlite menadžera koji vam obavlja menadžerske poslove tako da se možete baviti znanošću.

Kako je vaš uspjeh prihvatila hrvatska znanstvena javnost. Je li bila poznatoga jala?

Nisam primijetila zavist. Primijetila sam jako puno pozitivnih reakcija.

Znači znanstvena zajednica je jedna fina i pristojna sredina u kojoj nema podmetanja?

Uvijek sve vidim pozitivno. Meni moji prijatelji kažu da ne mogu uvijek tako govoriti jer nije sve super. Ali ja se uvijek fokusiram na pozitivno. Ne mogu se ni sjetiti neke ružne primjedbe. Znanost je kao sport. Natječete se. Normalno je da vam je krivo kada je netko bolji od vas. Ali ne mora vam biti krivo ako je netko tko vam nije direktno suparnik jako uspješan.

Vi ste jako ambiciozni?

Mislim da jesam. Valjda jesam.

Taj natjecateljski duh dobili ste u obitelji?

Da. Mislim da sam to dobila od mame, ona je dosta ambiciozna. Od tate sam dobila sklonost malo sporijem i temeljitijem načinu razmišljanja, dok sam od mame dobila ovu malo žešću stranu. Tako nekako. (smijeh)

Vaši roditelji Benjamin Tolić i Dubravka Oraić Tolić poznati su hrvatski intelektualci društvenjaci. Kako to da ste se vi okrenuli prirodnim znanostima?

Nekako me od početka u osnovnoj školi zanimala matematika. Nikada me nisu zanimale društvene znanosti. Kada sam slušala mamu i tatu, nekako su mi se društvene znanosti činile neegzaktne i da se tu može bilo što reći. Ja sam voljela sve što je egzaktno.

Koliko je to i ona podsvjesna želja da se izbjegne neminovno uspoređivanje s roditeljima.

Mislim da nije. U velikoj mjeri idem stopama svojih roditelja. Moja je mama profesorica na fakultetu. Sada, društvene ili prirodne znanosti, to nije tolika strašna razlika. Mislim da sam od roditelja više pokupila nego što sam se njima suprotstavila. Nama su uvijek u obitelji bila važne knjige, znanje, učenje i usavršavanje. To isto i ja radim.

Vi ste jedinica u obitelji. Jeste li razmaženi?

Mislim da jesam. Malo sam, tako, princeza.

Vi ste na putu da se toga riješite jer barem priznajete problem?

Ali nije to ni loše. Zbog toga se znam izboriti za sebe. Nikada nisam zadovoljna dok ne dobijem sve ono što mislim da mi pripada.

Koliko su roditelji utjecali na vaš svjetonazor. Dijelite li svjetonazor svog oca koji je, koliko se sjećam, dosta konzervativan?

Za vrijeme fakulteta učila sam za vrijeme ispitnih rokova. Sve ostale mjesece u godini sam partijala. Ljeti sam s društvom putovala po Europi autostopom

Mogu reći da te poglede ne dijelim s njima. Te su razlike i generacijske. Jednostavno nisam odrastala s onim problemima s kojima su odrastali moji roditelji, a još sam 15 godina provela u inozemstvu. Kada sam vidjela kako se stvari mogu raditi na razne načine, to me dosta promijenilo. Mislim da sam zbog toga postala dosta liberalna i općenito tolerantna.

Šokirate li koji put roditelje?

Pa da. Toga je bilo više kada sam bila adolescent. Poslije su se navikli na sve i svašta. Tada su me otpisali da sam totalni izrod. A sada, kada sam se malo stabilizirala, udala i dobila dijete, sada misle da sam ipak normalna.

Ne mislite se angažirati i poći očevim stopama koji je devedesetih bio vrlo aktivan u HDZ-u?

Nikako.

Je li vas gurao u politiku?

Nije, ali sam dobivala razne druge ponude neovisno o mami i tati. Ja sam znanstvenica. Nemam ni vremena ni znanja da bih se bavila politikom. Svakom se poslu treba potpuno posvetiti. Ne želim raditi nešto za što nisam stručnjak i za što nemam vremena.

Kakva su vaša politička uvjerenja?

Pa dosta liberalna, ali nisam vezan ni uz jednu stranku. Sviđa mi se to da netko može uspjeti ako radi dobro. Ne volim da svi imaju jednako jer to nije fer.

U Hrvatskoj su aktualna svjetonazorska pitanja vezana za gej brakove, abortus, eutanaziju... Gdje biste se vi pozicionirali?

Vrlo liberalno. Pogotovo što se tiče gej brakova. U tome vidim samo lijepe stvari, ništa loše. Ali ponavljam, dugo sam živjela i u Danskoj gdje je to bilo posve normalno i gdje sam upoznala ljude koji žive u gej brakovima. Zašto bi se ikome trebalo govoriti što treba raditi dok god to ne ide na štetu nekome drugome.

Položaj žena u Hrvatskoj i Njemačkoj. Koje su sličnosti i razlike s Njemačkom?

U Hrvatskoj ima više žena na vodećim pozicijama u znanosti nego u Njemačkoj. Mislim da je to zbog toga što je u Njemačkoj jako prestižno biti profesor na sveučilištu. Zbog toga su to većinom muška zanimanja, dok u Hrvatskoj to baš i nije neko prestižno zanimanje.

Mi imamo Kolindu, a Nijemci Angelu Merkel

Pa da. Isti smo. (Smijeh) Sve je to isto na kraju.

Je li hrvatsko društvo previše konzervativno?

U usporedbi sa zapadnom i sjevernom Europom jest konzervativno. U usporedbi s mediteranskim zemljama mi smo tu negdje.

Našli ste se na popisu znanstvenica s najviše stila. O kakvoj je nagradi zapravo riječ?

Jednostavno su mi javili da sam došla na listu znanstvenica s najviše stila na svijetu. Nisam znala kako sam i zašto došla na listu. To me iznenadilo, ali zašto ne.

Vi ste ne samo uspješna znanstvenica nego i velika partijanerica. Često govorite da volite izlaske i zabavu.

Apsolutno. To je, moram priznati, bilo prije nego što sam postala majka. Sada više nemam vremena. Zadnji parti je bio je za Novu godinu. Nadam se da će se moje vrijeme partijanja opet polako vratiti.

Jeste li takvi bili i za vrijeme studija.

Na fakultetu sam učila za vrijeme ispitnih rokova. Sve ostale mjesece u godini sam partijala. Ljeti sam s društvom putovala po Europi autostopom. Nismo imali novca pa smo spavali po parkovima i preživljavali na razne načine.

>>U Zagrebu ćemo raditi vrhunska istraživanja kao u Njemačkoj

>>Iva Tolić i Ana Sunčana Smith s Ruđera dobile 'znanstveni Oscar'

 

Nijemci zaista puno rade, a malo uživaju

Kako vidite naše društvo i politiku?

Lako za političku situaciju, ali ja mislim da je naša društvena situacija puno bolja nego u Njemačkoj. Mislim da se u Hrvatskoj puno bolje živi. Za vrijeme radnog vremena u Njemačkoj ljudi ne sjede u kafićima i uživaju u životu. Tamo se svi muče i rade. Imaju puno novca, ali na kraju ništa s tim novcem ne rade.

Netko će na vaše izjave reći da Hrvatima ne preostaje ništa drugo nego da idu po kafićima.

Ne znam što je tu uzrok, a što posljedica. Mislim da se u Hrvatskoj može dosta dobro živjeti i nije sve tako crno.

Jeste li svjesni da tom izjavom možete i povrijediti one koji nisu uspješni kao vi?

Željela sam samo usporediti Hrvatsku i Njemačku. Živjela sam u Dresdenu koji se nalazi u bivšem DDR-u. Tamo je nezaposlenost velika. Tamo su se ljudi žalili kako je teško živjeti u Istočnoj Njemačkoj isto kao i u Zagrebu. Dođem u Dresden, dođem u Zagreb, ista priča. Ljudi se svugdje tuže na teškoće.

Koje stereotipe imaju Hrvati o Nijemcima i obrnuto?

Nijemci sve rade jako dobro i točno. Puno rade i malo uživaju. To je više-manje istina. Međutim, predrasuda je da je u Njemačkoj sve super, da je lako naći posao i da je tamo jako jednostavno. Uopće nije. Pogotovo u Istočnoj Njemačkoj.

A Nijemci o Hrvatima?

U Istočnoj Njemačkoj nitko ne zna ništa o Hrvatima. Nijemci misle da je Hrvatska lijepa zemlja za godišnji odmor i to je sve.

VIP izdvaja za Vas

  • koko31:

    a šta ste vi mali jalni gremlini praznih glava a srca puna hrvatskog jala

  • Avatar Karl_Habsburg
    Karl_Habsburg:

    Dakle, jucer sam se malo zaprepastio najavom ovog clanka, ali sad sam skroz sokiran. Ode nama znanost u neku stvar ako su ova gospodja i Primorac uspjesni znanstvenici.

  • Avatar Josip M
    Josip M:

    Njemci rade ali i uživaju i toje ono što ih drži vitalno.