Maja Draženović o životu nakon otkrića toksičnog otpada: 'Pitaš se je li moguće da je netko to stvarno napravio'
Nakon početnog šoka, počela je, kaže, istraživati, zvati ljude, čitati i tražiti informacije. „I onda kužiš da, da, je zbilja netko, a ne netko, nego jedna velika organizacija, organizirana skupina ljudi, dovela neurotoksičan, kancerogeni otpad, opasan po krvožilni sustav, opasan za zarazne i autoimune bolesti, otpad koji izaziva neplodnost, koji izaziva malformacije plodova
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
A ja se pitam je li moguće da postoje ljudi koji vjeruju da postoji čist okoliš, hahah. Zar mislite da je prije ovdje bila zemlja čudesa s kućama od čokolade i prozorima od marmelade? Što mislite gdje su završile puste stotine milijuna tona najgoreg mogućeg industrijskog otpada iz socijalističkih tvornica u Jugoslaviji? Samo u Lici su bila 32 objekta JNA. Gdje je JNA zbrinjavala svoj otpad, pusta otpadna ulja, maziva, neupotrebljivo strjeljivo, otpisano oružje? Gdje je završavao otpad iz metalne industrije Marko Orešković? Iz Cosmoshemie Otočac? Nitko nije imao nikakav pročistač otpadnih voda, i nije postojalo niti jedno odlagalište opasnog otpada. Ljudi, saberite se s budalaštinama.