Mahirov skok u smrt razotkrio monstruozno nasilje u školama

U ovom članku ne spominje se, vidim, nigdje pismo Mahirovog oca (Dubravko Lovrenović bio mu je očuh), koji je iznio jedan malo drugačiji pogled na ovo što se događalo. Po tom pismu, Mahira su kod kuće tukli i često je pred vratima stana morao čekati jer mu majka i poočim nisu otvarali vrata. To potvrđuju i susjedi dotičnog para. Ovdje se također ni u jednom trenutku ne spominje činjenica da su djeca redovito jako opterećena roditeljskim razlazom/razvodom, da se osjećaju krivima/napuštenima i da se Mahir upravo zbog toga možda nije imao kome povjeriti. Također nema ni riječi o prilično kontroverznoj osobnosti njegova očuha. Sve to plodno je tlo za stvaranje situacije djeteta-žrtve koju su nasilnici u privatnoj školi (evo i svih razloga zašto koncept privatnih škola NIJE dobar i zašto se takvih škola treba kloniti!), zaštićeni novcem koji su plaćali za nju, odmah iskoristili. Dijete nitko ne može vratiti, nasilnike treba kazniti, te privatne škole zatvoriti, ali dio krivice na ovo što se dogodilo sigurno je i na majci i očuhu.