Poslije gotovo tri tjedna boravka u školskoj sportskoj dvorani u Cerni evakuirani mještani iz Gunje, Račinovaca i Rajeva Sela madrace su zamijenili krevetima u vukovarskom hostelu. Još uvijek pomalo zbunjeni i šokirani zbivanjima, evakuirani mještani ističu da su sada ipak dobili malo intimnog prostora.
– Super je iako mi je i u Cerni bilo dobro. Tamo je jedini problem bilo to što smo svi bili u dvorani pa nikad nije bilo mira. Kad bih ja spavala, netko bi razgovarao ili obratno. Djeca bi se igrala, a bilo je i puno starijih osoba te bolesnih – kaže Dubravka Ružićić.
Nada se brzom povratku
Pokazuje nam i sobu s dva kreveta, stolom i kupaonicom. Nema ormara, ali kako kaže, i ne trebaju joj jer ionako nema više stvari. Na stolu je sat, dvije čaše, mlijeko i neke osnovne stvari.
– Sve što imam iz Caritasa je. Sve je moje ostalo u Gunji. Ipak, zadovoljna sam. Živa glava je najbitnija. Sada imamo malo mjesta za sebe te kupaonicu – kaže.
S njom je u sobi i majka Dragica Sirotković, koja se nada što bržem povratku kući. Nije još išla vidjeti u kojem je stanju njihova kuća jer, kako kaže, ne zna bi li joj srce izdržalo.
– Mislim da bih, kad bih sve to vidjela, odmah umrla. Lijepo je ovdje, ali sanjam o tome kada ću u Gunju. Kažu da će praviti to kontejnersko naselje. Ako tako bude, odmah idem – kaže kroz suze baka Dragica.
Stradale mještane obišla je i ministrica socijalne skrbi Milanka Opačić, koja je pogledala sobe i popričala s korisnicima. Sve vrijeme volonteri Crvenog križa Vukovar i Ministarstva socijalne skrbi trudili su se da novim stanarima hostela ništa ne nedostaje. U prizemlju je soba s televizorom, a imaju i mogućnost pranja rublja i posteljine. U blizini su i liječnici i ljekarne.
Među 70-ak mještana poplavljenih sela koji su smješteni u hostel najviše je starijih osoba iako ima i mlađih. Najmlađa je malena Antonela (3). Njeni roditelji Marijana i Dragan Dominković iz svoga doma nisu uspjeli ponijeti ni nužne stvari.
Uzeli samo lijekove
– Uzeli smo samo lijekove za dijete i otišli. Ovdje nam je dobro. Imamo sve što nam je potrebno. Dobili smo i dječji krevetić. Najgore nam je što ne znamo što i kako dalje. U kuću ćemo se moći vratiti tek kada to bude sigurno za dijete, a kada će to biti, nitko ne zna – kaže Marijana i dodaje i da, iako je Antonela malena, ipak vidi da se i oko nje nešto čudno događa.
Hostel je do prije nekoliko godina bio je samački hotel. Zgrada hostela ima 11 katova, a kapacitet je 220 osoba. To je jedna od prvih obnovljenih zgrada u Vukovaru, u kojoj su tijekom mirne reintegracije boravili povratnici.
