Naslovnica Vijesti Hrvatska

Lule Marinka Neralića puše u SAD-u, Kanadi, Indoneziji...

Proizvode koje stvara u svom karlovačkom domu preko E-Baya prodaje diljem svijeta, a prvu lulu je izradio u dokolici sa slomljenim prstom, i to u šetnji sa psom
01. srpnja 2014. u 12:07 1 komentara 1900 prikaza
Marinko Neralic
Foto: Kristina Štedul-Fabac/PIXSELL

Prijatelji su bili skeptični i smijali su se kad sam im rekao da ću izrađivati lule, a niti jednu nisam prodao za manje od 150 američkih dolara – kaže Marinko Neralić iz Karlovca.

Do sada ih izradio oko 70

Mladić je iskoristio znanja koja je stekao školujući se za drvodjelskog tehničara-dizajnera i općenito vještine u radu s rukama ne bi li započeo hobi koji je prerastao u drugi posao. Uz svakodnevne obiteljske i poslovne obveze Neralić izrađuje lule, koje su razvojem duhanske industrije postale predmet omiljen kod rijetkih uživaoca duhana koji mu pristupaju drukčije od potrošača cigareta.

– Lula se zapali isključivo iz užitka, širok je spektar mirisa i okusa i svatko može pronaći nešto za sebe – kaže Marinko.

Ipak, duhan i nikotin stvaraju ovisnost i zasigurno nisu zdravi, bez obzira kako ih konzumirali. Marinkova priča je poučna jer pokazuje da je svjetsko tržište otvoreno i proizvodima iz kuće. Ono što Marinko proizvede u sklopu svoje domaće radinosti puni se duhanom i puši i u najudaljenijim zemljama.

– Kupci su većinom Amerikanci, a lule sam prodao i u Indoneziju, u Francuskoj su dvije moje lule, u Kanadi,,, – nabraja Neralić.

Godinama je pomalo rezbario privjeske i drugu bižuteriju, a u jednom se trenutku dosjetio lula.

– Prije dvije ili dvije i pol godine sam ih počeo izrađivati kao poklone za prijatelje. Napravio sam prvu, a da nijednu do tada nisam držao u rukama. To sam učinio u šetnji sa psom, dok sam čak imao i gips na ruci zbog slomljenog prsta. Do sada sam ih napravio oko 70 – dodaje Marinko.

Potom je odlučio svoje proizvode staviti na E-Bay, poznati internetski aukcijski servis.

– Tamo ima lula koje se prodaju za tisuću, pa i pet tisuća dolara, a ja sam za jednu dobio najviše 400 – nastavlja Neralić.

Kritike kupaca su mahom pozitivne. Kupio je strojeve i u siječnju otvorio domaću radinost za početak. U drvarni, koja se nalazi u potkrovlju njegove zgrade, drži strojeve za grubu obradu, dok na balkonu stana drvo finije obrađuje.

– Strojeve sam kupio kreditnom karticom na rate. Sad sam ih već otplatio kroz ovih pola godine, ali razmišljam o nabavci boljih. Većina lula se izrađuje od korijena vrijeska, a jedan komad tog materijala me stoji dvjesto kuna. Prvo izbušiš rupe, a zatim se ugrubo izreže oblik, potom se brusi višak, da bi se počelo s finim brušenjem. Na koncu se na luli ne smiju vidjeti tragovi alata koje smo prethodno koristili. Bajca se i štiti voskom. Koristim se isključivo materijalima na prirodnoj bazi – kaže Marinko i dodaje da je u Hrvatskoj jedan od četiri pipemakera, to jest izrađivača lula.

Najvažnije rupe

Pojašnjava da za funkcionalnost oblik lule nije toliko bitan, nego povezanost rupa i njihova širina, koja mora biti oko četiri milimetra. Usnike izrađuje turpijanjem plastike.

– Radim i po narudžbama, a najčešće naruče iz inozemstva. Ne kopiram druge i pazim da moje lule nisu međusobno identične – veli Marinko, koji svoje lule prodaje pod brendom M-pipes.     

Elipso