Lako je penzionerima koji imaju žive roditelje
Ne postaješ pametniji ako se uspoređuješ s lošijima od sebe. Čini se kako je precjenjivanje vlastitih i podcjenjivanje tuđih sposobnosti postalo jedina mjera naše politike
Komentari 2
izvrstan tekst.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Šta fali drugoj afričkoj lizi? :D Šalu na stranu: Bitka je izgubljena kad se afirmirala kultura jamranja. Ona je do neslućenih razmjera kultivirana posebno u našoj zemljici (specijalan slučaj - Zagreb) Nakon zadnjeg rata su "stupovi društva" (uhljebi ustoličeni uu soc. režimu) vidjeli da svoje privilegije moraju dijeliti s drugima i čak raditi kao svi drugi. Pa su već izvan sebe od bijesa podmetali klipove svima koji su se u novom društvu drznuli nešto poduzimat i mjenjat. Posebno su na zub uzimali poduzetnike, crkvu, branitelje i tradicionalne vrijednosti. Sve su bijesno provlačili kroz blato i tako svom narodu pokazali da nitko ne vrijedi ništa i ne može ništa. U prvim redovima tog rata protiv svoje zemlje: mediji (Radio 1010, Nacional, Feral itd.) i akademska zajednica bez dodirnih točaka sa svojim narodom, tzv. kulturni radnici: glumčići i kulturdžije tipa Stazić, Frljić i sl.