Da ljubav ne poznaje granice, dokazuje i 72-godišnji Josip Žanić iz Novog Sela nedaleko Siska. U čast pokojnoj supruzi Mariji vlastitim je rukama stvorio vjernu rekonstrukciju njezina obiteljskog doma iz Hrvatskog Čuntića.
Top za kobasice
Maketa skromne kuće nastajala je opeku po opeku, crijep po crijep, sve do najsitnijih detalja oblikovanih tek prema toplim pričama iz ženina djetinjstva o odrastanju na Banovini. Jedini prikaz odavno srušena objekta stvorila je samo usmena predaja, što nije umanjilo vjerodostojnost iznimne izvedbe. Rezultat je metar dugačka, 45 centimetara široka i 70 cm visoka prizemnica, za koju je junak naše priče ručno izradio preko 1300 crijepova, dok ciglice nikada nije brojao. Josip danas živi sam, a društvo mu pravi jedino umiljata kujica Mimi.
– Prije svega trebalo je ručno izraditi alat kako bih mogao napraviti umanjen građevinski materijal. Riječ je o topu, kakvim se inače prave kobasice, samo što sam ja eto pravio crijepove. Kućicu sam započeo nakon ženine smrti 1998. godine i ugrubo je završio kroz nekoliko mjeseci. Višegodišnje muke zadavali su mi detalji, a najviše drveni prozori s pravim staklom, priča Josip Žanić koji bez vlastite kreativne radionice život u samoći ne može ni zamisliti. Kako djece nikada nisu imali, jedina uspomena na suprugu je njegovih ruku djelo. Unikatni rad drvenim detaljima već izvana poziva u dom. Na trijemu uz stubište čekaju papuče, na zraku se suši veš opran rifljačom, a drva su svježe nacijepana. Baka i djed odmaraju uz bunar, čiju vjerodostojnost pojačava stakleno dno u kojem se zrcali svaki odraz. Iza zastora u unutrašnjosti krije se kuhinja s pravim drvenim stolom i jedna soba. U njoj leži stara škrinja, dva kreveta s narodnim pokrivačima, ormari, noći ormarić i ogledalo. Tavanski dio obložen je drvetom. Prizor koji vraća u autentičnost sela. Ne nedostaje ni potrebni alat; srp, lopata, čekić... a svaki primjerak vjeran originalu, iskovan u umanjenoj veličini, ručno je izradio umirovljeni Josip. Dragocjeni je talent otkrio još u djetinjstvu.
Djela koja su obišla svijet
– Djed mi je bio kovač, porijeklom iz Like, pa sam uz njega i ja počeo stvarati. Dok sam radio u Rafineriji kao kemičar, moje su rukotvorine preko rodbine i prijatelja obilazile svijet, a izrađujem ih i danas, kazao je Josip Žanić. Ima 20 kokoši, sam peče hruh i kuha, pa mu vrijeme u radu, kako kaže, najbrže i prolazi.
