Krizni timovi u školama: u prvom srednje učenici dižu ruku na sebe

Nefunkcionalno društvo u kojem djeca dižu ruke na sebe govori da smo dotakli dno.

šopate ih kladionicama, kripto reklamama, nudite im za uzore krimose, narkomane, nogometaše.... pa se čudite rezultatima

Krasnu budućnost ostavljamo djeci, državom zaštićene pljačke, krize, nesigurnost egzistencije, beskrupuloznost. Kapitalizam mi se sve više gadi jer potiče ono najgore u čovjeku. Zadnjih par godina nakupilo se puno loših stvari, potresi, korona, sada rat. Mladi su izgubljeni i nemaju oslonac. U socijalizmu nije bilo toga, nije bilo superbogatih tajkuna ali mladi su bili daleko bezbrižniji. Možda je to rješenje, sigurnost i egzistencija svima umjesto da kao sada omogućavamo par kriminalaca da se obogate uz pomoć države.

Dva su kljucna problema, nedostatak pedagogije i mentalna izgorenost. Danas su djeca skroz na digitalnim medijima i vise nemaju vremena da u sebi obrade bilo sto i da nadju sebe bilo gdje. Derugi problem je nedostatak pedagoskog elementa jer dans vise niko nema vremena i sve se prebacuje na "netboard" ili uradi sam!. Ovo je strasno, ljudi su izgubili najmanje 4-5 sati dnevno zbog socijalnih medija kroz koje se udaljavaju jedni od drugih, a tu djeca u uzrastu imaju ozbiljan pedagoski problem.

U osjetljivim godinama mladima je pored škole koja bi dodatno radila s njima, potrebno i da imaju malo sreće pa da uspiju upasti u klapu, društvo koje ih stimulira i čini zadovoljnima. Tako je bilo oduvijek. Uglavnom to nije baš tako i izlazi se s poznanicima koji im baš i ne odgovaraju mentalitetom, tek da bi se imalo s kime izaći. Tu često kumuje i materijalna nesigurnost. Ovo društvo, klijentelistički orijentirano, gdje se roditelji ne mogu posvetiti kako svojoj djeci jer rade od jutra do večeri 6 dana u tjednu, obojeno za mlade očigledno vrlo važnim komuniciranjem po društvenim mrežama, je nezdravo maliciozno društvo koje u njima budi samo beznađe. Manji dio mladih je čvrstog karaktera i ne da se skrenuti od svojih ciljeva, međutim veći dio je jako ovisan o okolini, mišljenju prijatelja, susjeda, nekakvim dokazivanjima i traženju samih sebe. Oni ni na kraju srednje ne znaju što bi htjeli biti u životu, jednostavno očajnički lutaju ne bi li nekako shvatili svoje mjesto u društvu koje, ruku na srce, uopće ne vodi brigu o njima. Osjećaju se kao broj, bez imena i identiteta.

Klinci supočeli razumjeti stanje u državi, kad navrše18 god očekujte egzodus istih

Zapadne "vrijednosti" su od djece napravile masu slabića. Za spas je potrebno vratiti se tradicionalnim vrijednostima, a napustiti liberalnu iskvarenost koja je došla iz "angloameričkog svijeta".

I tabloidno žutilo nosi dobar dio krivnje... znamo o kome i čemu se radi....

Ovo je još dobro kako je u Zapadnoj Europi kao posljedica zatvaranja za vrijeme korone...