U marokanskom priatlantskom gradu Agadiru završila je 62. godišnji sastanka Međunarodne komisije za kitolov (IWC), dobrovoljne udruge 80 zemalja koje kitolov zanima. Tijelo dobrovoljno osnovano 1946. godine s namjerom da nadzire i razvija kitolov, od sredine sedamdesetih godina pretvorilo se u kritičko tijelo čija se većina članica protive bilo kakvom kitolovu. Gotovo sve osim Japana, Islanda, Norveške i karipske otočke državice St. Vincenta i Grenadina.
Od godine 1982. važi potpuna zabrana izlova kitova, osim s nekim izuzecima, a od 1984. ta je zabrana pooštrena za bilo kakva kitolovna djelovanja u Cirkumantarkičkom oceanu. IWC je, za razliku od CITES-a čije odluke imaju pravnu snagu (tijelo UN-a koje proglašava zabranu trgovanja ugroženim vrstama), na neki način ipak samo moralni autoritet. Međutim, odluke se ipak donose tročetvrtinskom većinom.
Ove su godine zemlje IWC-a odlučile prekinuti licemjernu praksu moratorija izlova kitova kojega izigravaju njegove članice, i na neki način priznati stvarnost. I za tu je odluku koja skida embargo, ali diktira nova pravila o genetičkom rigoroznom nadzoru prometa kitova mesa, trebalo glasati. Glasanje nije uspjelo.
Izražavajući žaljenje predsjedništvo je komisije u izjavi reklo da bi u tom 10-godišnjem planu, da je izglasan i da ga se zemlje pridržavaju, bilo spašeno od 4000 do 18.000 kitova.
Zaštitari prirode koji su prosvjedovali protiv skidanja zabrane kitolova sad nisu načisto je li dobro što je na snazi ostala puna zabrana kitolova ili je trebalo primieniti neko drugo rješenje.
ja jako volim životinje...posebno one na tanjuru