Konačno je nestala Talijanska komunistička partija (PCI), koje je u proteklih četvrt stoljeća mijenjala imena, ali ne i čelnike. Izborom Mattea Renzija (39), gradonačelnika Firence, za tajnika Demokratske stranke (PD) na izborima koji su u nedjelju održani u cijeloj Italiji i na kojima su mogli glasovati ne samo članovi stranke, zaključeno je razdoblje talijanskih komunista. To je prvi puta (ako se zanemari nekoliko mjesečno prijelazno razdoblje u kojem je tajnikom bio Dario Franceschini samo zato što je kao zamjenik tajnika naslijedio onoga koji je podnio ostavku) da na čelo stranke Palmira Togliattija i Enrica Berlinguera dolazi netko tko nikada nije bio upisan u Komunističku partiju.
Njegov protukandidat na tim izborima bio je Gianni Cuperlo (57) koji je bio posljednji tajnik komunističke omladine, upisan dakle u KP i koga je jako podupirao bivši čelnik ljevice i bivši premijer Massimo D'Alema. I D'Alema je bio čelnik komunističke omladine, pa onda tajnik KP-a. Svi čelnici stranke koja je mijenjala ime bili su komunisti. Renzi nije nikada bio član KP, već samo Demokratske stranke i u svojoj je kampanji govorio kako stare čelnike treba zamijeniti novima, jer oni nisu znali promijeniti stranku i Italiju, već su ostali zatvoreni u svojim ideologijama.
Koliko je partijski aparat zatvoren sam u sebe pokazuju dvije činjenice. Prvo da se plaši svega novoga i onda kandidira čovjeka iz vlastita komunističkog aparata kao što je Cuperlo. Dakle, predložili su nekoga koji ne znači novost, već kontinuitet nečega već prevladanog. Drugo, partijski aparat nije samo slao SMS poruke članovima partije da moraju glasovati Cuperla, već ih je i nazivao i zapitkivao zašto ne žele glasovati za partijskog kandidata. I, kako su odgovorili članovi bivše KP? Dali su čak 68 posto glasova Renziju, a samo 18 posto glasova Cuperlu, dok su trećem kandidatu, Pippu Civatiju (37) dali 14 posto glasova.
Na birališta, koja je organizirala stranka PD, izašlo je više od 2,5 milijuna birača. I taj odaziv je dokaz želje Talijana ne samo za sudjelovanjem u političkom odlučivanju, već i želje za promjenama koje stranke zatvorene u sebe ne shvaćaju. S Renzijem na čelu najveće talijanske stranke promijenit će se mnogo. Jedino pitanje je koliko će vlada koalicije na čelu s premijerom Enricom Lettom, također članom PD-a, opstati. Renzi želi velike promijene i odmah. Od smanjenja broja parlamentaraca, ukidanja pokrajina, uštede od milijarde eura u politici, do promijene u ekonomiji i promijene držanja sindikata koji je uvijek imao potporu u komunistima. Počelo je doba bez komunista.
Napokon POBJEDA koju smo dugo očekivali... Matteo Renzi ne gubi vrijeme na ispraznu ideologiju i besmislene svađe....konkretan je i voli akciju...i kao gradonačelnik Firenze je uveo promjene koje nitko prije njega nije ni sanjao....bye bye prošlosti....Renzi je uz Grilla najrevolucionarniji političar danas u Italiji...i Grillo ako je pametan će surađivati s njim u političkim reformama (smanjenje broja parlamentaraca i općenito troškova u politici). Mislim da ći se izbor Renzija pozitivno odraziti i na ekonomsku situaciju u zemlji.