S prof. dr. Branko Kolarićem, epidemiologom Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, razgovarali smo o aktualnoj epidemiološkoj situaciji, cijepljenju i novim mjerama koje nas očekuju.
Pandemija jenjava, epidemiološki podaci su sve bolji... Kakvo ljeto očekujete?
Svjedočimo povoljnom epidemiološkom razdoblju s niskom incidencijom i paralelnim rastom udjela cijepljenih osoba. Već smo prošle godine zabilježili da se ova bolest u ljetnim mjesecima širi sporije i manje efikasno nego u hladnije doba godine. To je tipično za bolesti koje se prenose respiratornim putem. Očekujem da ćemo imati ljeto mirnije nego prošle sezone jer imamo puno više osoba koje nisu osjetljive, odnosno neće se zaraziti u kontaktu s virusom zahvaljujući imunitetu stečenim cijepljenjem ili prebolijevanjem infekcije. Nadam se da smo od prošle sezone naučili i da je mudro izbjegavati grupiranje osoba koje nisu zaštićene od infekcije, pogotovo u zatvorenom prostoru.
VIDEO: Veliko otvaranje od 1. srpnja: Za osobe s COVID potvrdama ukida se niz ograničenja, na terasama se smiju posluživati samo oni koji sjede
Koje bi mjere trebalo ukinuti, a koje ostaviti preko ljeta?
Preko ljeta i dalje trebamo imati ograničena okupljanja ljudi koji nisu imuni, pogotovo u zatvorenom prostoru. Takve aktivnosti su nam i prošle godine praktički naglo prekinule turističku sezonu sredinom kolovoza, kada se dogodilo epidemijsko širenje u nekoliko klubova na našoj obali. No, za razliku od prošlog ljeta, okupljanja većeg broja ljudi ovoga ljeta možemo osigurati a da se ne poveća znatno rizik zaražavanja većeg broja ljudi. Znamo da ljudi koji su se cijepili ili su preboljeli COVID-19 u zadnjih pola godine, ili su se pak testirali u zadnjih 48 sati, imaju znatno manji rizik da se zaraze, odnosno takav je rizik u epidemiološkom smislu prihvatljiv. Većinu drugih mjera, ako i dalje budemo imali nisku incidenciju i nizak udio pozitivnih među testiranima, možemo suspendirati. Pogotovo ako program cijepljenja bude išao planiranim tempom.
Znači, i maske bismo uskoro mogli prestati nositi?
Da, u kolektivu gdje je procijepljenost 80 posto, mogli bi ukinuti obvezu nošenja maski u zatvorenom prostoru. Mislim da će takva uputa uskoro biti donesena.
Član ste Vladina Znanstvenog savjeta za suzbijanje epidemije COVID-19, ali niste član Stožera za civilnu zaštitu koji odlučuje o epidemiološkim mjerama. Koliko su se odluke Stožera razlikovale od onoga što je predlagao Savjet?
U nekim kritičnim trenucima odluke Stožera znatno su se razlikovale od prijedloga Znanstvenog savjeta. Možda je sada, nakon svega, lako imati naknadnu pamet, no vjerujem da smo iz svega ponovno naučili da je u kriznim situacijama iznimno važno dosljedno i temeljito dokumentirati procese odlučivanja, a na sastancima Znanstvenog savjeta nisu se vodili zapisnici, niti je svoje zaključke Savjet priopćavao drugim tijelima u primjerenom, pisanom obliku. No da se vratim biti pitanja; u drugom valu pandemije imali smo u relativno kratkom vremenu veliki broj umrlih i dio tih smrti mogao se izbjeći ranijim provođenjem adekvatnih epidemioloških mjera.
Savjet rezonira sa zdravstvenog stajališta, a Stožer i s gospodarskog, ali i političkog. Koje su situacije tijekom pandemije najlošije predočene javnosti i koje su posljedice toga?
Jedno od velikih i važnih iskustava tijekom pandemije bilo je i “otkriće” o važnosti javnog komuniciranja, kao i primjerenog ponašanja dužnosnika i javnih osoba, koji bi se trebali dosljedno pridržavati mjera koje savjetuju stanovništvu, a kod nas to, očito, nije bio slučaj. I u drugim zemljama bilo je sličnih problema, no građani će se lako prisjetiti brojnih situacija u kojima su pozivani na pridržavanje mjera, a dužnosnici su istodobno iste mjere očito kršili i potom uvjeravali javnost da su se mjere poštovale. Nasuprot tome, sprovod princa Philipa i ponašanje britanske kraljevske obitelji tom prilikom zorno su pokazali važnost pridržavanja mjera osobnim primjerom. Moje je mišljenje da su hrvatski građani pokazali veliku zrelost i odgovornost usprkos primjerima loše komunikacije i neodgovornosti dužnosnika.
Ušli smo u drugu polovicu lipnja, oko milijun i pol građana cijepljeno je jednom, a gotovo 900 tisuća i drugom dozom. Pada li interes za cijepljenje i zašto?
Interes je zapravo isti, samo se cijepila većina onih koji su se željeli cijepiti. Prema istraživanjima, nažalost, jedna smo od zemalja EU s najvećim udjelom populacije koja je skeptična prema cijepljenju. Mislim da je glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom.
Hoćemo li dosegnuti željenu razinu od najmanje 50 posto cijepljenih odraslih do kraja lipnja? Što ako ne bude tako?
Mislim da ćemo se do kraja lipnja približiti procijepljenosti od 50 posto odrasle populacije prvom dozom. Važno je uložiti dodatne napore za motiviranje populacije koja oklijeva cijepiti se. Kako se uglavnom radi o potrebi da se s osobama koje oklijevaju ili odbijaju cijepljenje radi individualno, dok javne kampanje nisu učinkovite, možete razumjeti o kakvoj se kompleksnoj situaciji radi. No ipak, dio osoba koje se inače ne bi cijepile, mogu se motivirati pozitivnim mjerama, kao u Krapinsko-zagorskoj županiji.
Jesen bismo trebali dočekati s barem 70 posto cijepljenih. Što ako i u tome podbacimo?
Ako podbacimo, bit ćemo u riziku za ponovno epidemijsko širenje na jesen, za četvrti val. Teško je razumjeti da se, uz učinkovitu mjeru kao što je cijepljenje, nalazimo pred takvim brigama. Najbolju demonstraciju uspješnosti cijepljenja imali smo u domovima za starije. U njima je cijepljeno gotovo 90 posto korisnika i nakon toga u trećem valu je ondje umiralo 20 puta manje ljudi u odnosu na drugi val, a nisu bili zabranjeni posjeti i svakodnevni izlasci tijekom cijelog trećeg vala. Zahvaljujući cijepljenju i adekvatnim protuepidemijskim mjerama prije nego što smo dobili cjepivo, od svih umrlih od korone u Hrvatskoj, samo 12 posto ih je iz domova za starije, dok je u velikom dijelu europskih država taj udio znatno veći, od 40 do 60 posto.
Ljude često zanima kako stoje s imunošću. U jednom je slučaju osobi serološki test, nakon cijepljenja dvjema dozama, pokazao razinu antitijela 1600, a dva mjeseca kasnije samo 200. Znači li to da je imunost pala?
Različiti laboratoriji imaju različite referentne vrijednosti, ali sve osobe kojima je izmjerena razina protutijela iznad referentne granice imaju zaštitu od infekcije te ne treba uspoređivati “brojeve” protutijela u serumu. Isto tako, pad protutijela ne znači da osoba nema imunitet. Čak i osobe koje imaju razinu protutijela ispod praga referentne vrijednosti testa mogu biti zaštićene razvojem staničnog imuniteta.
Koliko je izgledna treća doza, odnosno mogućnost da će se protiv COVID-a trebati cijepiti svake godine?
Spoznaje o trajanju imuniteta dobivamo od osoba koje su se prve cijepile, odnosno bile uključene u treću fazu kliničkih ispitivanja u razvoju cjepiva. To je bilo u ljeto prošle godine i tek ćemo za mjesec-dva moći saznati traje li imunost godinu dana. U Švicarskoj je preporuka o trajanju imunosti produljena sa šest na deset mjeseci nakon cijepljenja te očekujem da ćemo i mi uskoro slijediti taj primjer.
Je li cijepljenje isključivo osobna stvar pojedinca i kako nečija odluka o necijepljenju utječe na ostale članove društva?
Živimo u vremenu u kojem kao čovječanstvo, prije svega u zapadnim društvima, zdravo za gotovo uzimamo individualizam i s njim povezane osobne dobrobiti. Brojne životne događaje i brojne teškoće navikli smo promatrati iz očišta individualnih priča i sudbina. No, nijedan čovjek kao pojedinac i nijedna obitelj ne može postojati niti ostvariti ikakvu životnu kvalitetu, a često ni preživjeti izolirano od zajednice na koju mi prenosimo neka svoja prava, i nekih se i odričemo, da bismo ostvarili dobrobiti života u društvu. Epidemije očito ne bi bile to što jesu kada se ne bi radilo o istodobnoj opasnosti za velik broj ljudi u jednoj zajednici. Osim da, kao u doba kuge, pustimo da umru izloženiji i slabiji, dakle siromašniji, mi imamo izbor i moralnu obvezu djelovati jer znamo da postoje načini da smanjimo broj oboljelih koji će umrijeti ili, kao u primjeru epidemijskog poliomijelitisa, razviti doživotne teške posljedice. Jedan od načina jest cijepiti se. Cijepljenje jest postupak kojem se podvrgavamo da bismo zaštitili sebe i cijelu zajednicu, jer znamo da, ako kao zdrave osobe to odbijemo, smanjujemo otpornost zajednice. Sa svim posljedicama, koje nisu samo zdravstvene za pojedince koji će biti pogođeni bolešću, nego su često i ekonomske, pa se tako, zapravo, vraćaju i nama samima. No, prije svega, osnovna je naša etička obveza prema svim članovima zajednice, bez koje ne bismo ni sami imali sigurnost ni kvalitetnu egzistenciju.
Je li izgledno da Hrvatska uvede obvezno cijepljenje?
Nije. No, ako se na jesen pogorša epidemiološka situacija, zagovarat ću obvezu cijepljenja korisnika i zaposlenika domova za starije, kao i zaposlenika zdravstvenih ustanova. Teško mi je shvatiti odbijanje cijepljenja u okruženjima u kojima postoji visoki rizik za prijenos bolesti na starije i bolesne.
Slovenija je objavila kraj epidemije. Je li takva odluka utemeljena? Kada se proglašava kraj epidemije, odnosno kada bi ga Hrvatska mogla proglasiti?
Ako se dobro sjećam, Slovenija je i prošlo ljeto proglasila kraj epidemije. Uvjet za proglašenje kraja epidemije je procjena da je nizak rizik od ponovnog epidemijskog širenja bolesti. Unatoč aktualnoj povoljnoj situaciji, mislim da je prerano proglasiti kraj epidemije jer bi to sugeriralo i ukidanje protuepidemijskih mjera.
I uz visoku procijepljenost, Velika Britanija bilježi novi porast zaraženih. Što to govori?
Razlog novog porasta broja zaraženih pripisuje se širenju tzv. indijskog soja virusa (delta), ali smrtnost je ipak znatno manja. Pogotovo cijepljenih osoba. I u populacijama koje su generalno visoko procijepljene, ako postoje nerazmjeri u pokrivenosti cijele populacije (primjerice geografski, dobni ili drugi), može se dogoditi epidemijsko širenje u neimunom dijelu populacije. Recimo da je prosječna procijepljenost u nekoj državi 60 posto, ona u jednoj regiji može biti 90, a u drugoj 30 posto te se u ovom drugom području može razviti epidemija unatoč visokoj prosječnoj procijepljenosti.
koja je to moda rieč "procijepljenost", "procijepiti"? Zašto ne standardno "cijepljenost", "cijepiti"? I naravno: NIPOŠTO SE CIJEPITI, ljudi, ne riskirajte!!!