Evo mi prilike da svima dokažem da sam nekad bila crnka! – našalila se i s našom rubrikom i sama sa sobom Lina Kežić, HTV-ova urednica projekta Vijesti iz kulture, čiji je zaštitni znak već godinama snježnobijela kosa. Neki je opisuju kao strogu kulturnjakinju, no i tu je stigmu kroz razgovor simpatičnošću lako demantirala, baš kao i uvriježenu ludost da je oduvijek sijeda. Na Googleu je lakše naći njezin broj telefona nego intervju, a razlog je jednostavan:
Mladenački bunt i revolucija
– Imam širok krug prijatelja i to mi je dovoljno. Jednostavno nemam potrebu sviđati se svima i neću reći da sam introvertirana, ali malo sam zatvorena – priča Lina i vodi nas u vrijeme svojeg odrastanja kada je u rodnom Splitu razvila besmrtnu ljubav prema književnosti koju i danas zdušno novinarski prati:
– Nikada nisam težila biti balerina, još manje princeza. Ja sam oduvijek pisala. Prvu pjesmu objavila sam negdje u petom razredu u Dječjem kutiću. Kao djevojčica i kasnije djevojka, puno sam objavljivala u splitskim časopisima za književnost. Bilo je tu pjesama, kratkih proza..., a s obzirom na moju dob, tematika je bila neka svjetska ljubavna bol.
Nastavila je pisati i u studentskoj dobi i tada je aktivno proživjela ‘revolucionarnu’ 1971. o kojoj je u ovo novije doba snimila dokumentarni film “30 godina studentskog štrajka” za koji je 2002. dobila i godišnju nagradu.
– Jesam, bila sam na štrajku, trčala sam pred policijom... Znate, ponese vas masa. Na Filozofskom fakultetu u to doba u glasovitoj dvorani sedam bilo je uvijek puno intenzivnih struja. Bilo je šezdesetosmaša s kosama do struka, nekih ljevičara, pa desničara, pa uvjetno rečeno klerikalaca... jednostavno pametnih ljudi koji su došli s uvjerenjima ili ih tek tamo stvarali. Upijali smo taj zrak koji je mirisao na život i koji nas je najprije pozitivno tresnuo u lice, a zatim nas negativno opalio pozadi jer neke stvari ne mogu biti onakve kakvima ih nadobudne glave zamisle – živo se prisjetila i otvoreno začudila kako je dobila nagradu baš za taj dokumentarac, a ne neki o kulturnjacima kojih je u 37 godina novinarskog staža na HTV-u snimila ‘na tone’. I kada je pitate kada će i hoće li sada u 60. u mirovinu, priča anegdotu u kojoj je odgovor na to pitanje spojen s divnim trenutkom iz karijere.
Glavni krivci
– Moja velika literarna ljubav je pisac Amos Oz, a i iskustvo razgovora s njim je fantastično. Prije nego što sam ga srela, rekla sam nakladnicima: “Ako mi dovedete Oza u Zagreb, nakon toga idem u mirovinu”. I došao je. I ja mu ispričam tu anegdotu, na što on odgovara: “Nemojte nipošto!”. Dakle, on je kriv što ne idem u mirovinu, baš kao što je Jeremy Irons koji je pohvalio moju bijelu kosu krivac što ću zauvijek biti sijeda – smije se Lina.
>>Kadrovska pripetavanja bez granica: HTV 4 posvađao prijatelje
