– Dopustite da vas upoznam sa svojom kćeri. Prohodala je s devet mjeseci, a rečenice izgovarala već na prvom rođendanu. Zdrava je, ne budi se noću, ne sanja bijele kute. Zadnji antibiotik popila je sa 18 mjeseci. Sada ide u osmi razred. U prvom razredu slomila je ruku, a s pet godina imala je vodene kozice. Odlična je učenica, članica je planinarskog društva i redovita polaznica mažoretkinja. Nespretna je za sve sportove s loptom, a soba joj je i više nego često neuredna. Ovisna je o slatkišima i Facebooku. I da, moja kći je dijete iz epruvete – ispričala je u srijedu tijekom saborske rasprave o izmjenama Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji SDP-ova zastupnica Dunja Špoljar i zaslužila veliki pljesak.
Htjeli usvojiti dijete
Budući da je jedina MPO majka u Saboru, shvatila je da će tako najbolje prikazati svoj stav o toj temi. Njezinoj je kćeri danas 14 godina i začeta je 1998. u Klinici u zagrebačkoj Petrovoj bolnici.
– Suprug i ja smo ušli u zajednicu, nakon nekoliko godina nismo imali djece i počeli smo se liječiti. Krenuli smo u Petrovu gdje smo dijagnosticirali neplodnost, problem je bio u meni, suprugova dijagnoza bila je u redu i tako smo krenuli u postupak pomognute oplodnje. Trinaest puta bila sam izložena hormonskoj stimulaciji, od toga osam puta došlo je do embriotransfera i naravno, zadnji put je bilo uspješno – prisjeća se zastupnica Špoljar jednog od najsretnijih trenutaka života. Često se, kaže, pitala po čemu se taj 13. ili osmi put razlikovao od ostalih i zašto je bio uspješan.
– Shvatili smo da smo kao bračni par prihvatili mogućnost da živimo bez djece i da život bez djece nije nezamisliv, da nije životni imperativ bračnog para imati djecu. Istodobno smo godinama bili u postupku za posvajanje, prošli smo svu proceduru, dobili dozvolu da usvojimo dijete i počeli tražiti dijete po centrima za socijalnu skrb u Hrvatskoj, kako to zakon nalaže. No to je 1997. bilo vrlo teško i dugotrajno – objašnjava te dodaje kako je, srećom, cijelo vrijeme imala potporu okoline koja se savršeno ponašala. Nije, kaže, lako liječiti neplodnost jer je i procedura naporna i bolna.
Pravo na roditeljstvo
– I moja uža obitelj i kolegice i kolege na poslu i svi ostali, bili su mi podrška. To nije moguće proći bez potpore okoline. To su bolni trenuci, hormoni, injekcije, bolovi, sve se to zaboravi, ali duhovna bol, bol nedohvaćenog majčinstva najveća je bol u cijeloj priči – tvrdi Dunja Špoljar koja je sa suprugom odmah nakon začeća odlučila da će procijeniti trenutak kada će reći kćeri da je začeta u klinici.
– Bilo bi nezgodno kada bi dijete to doznalo u osjetljivoj životnoj fazi pa smo mi to počeli objašnjavati u šali, kroz igre i već je u vrtiću znala da je nastala liječenjem majke – tvrdi zastupnica Dunja Špoljar te poručuje svim ženama koje razmišljaju o tome trebaju li ili ne ići svom liječniku i prijaviti da ne mogu zatrudnjeti iako pokušavaju, da jednostavno krenu liječiti svoju neplodnost jer neplodnost je bolest. Svatko ima pravo na roditeljstvo.
Bože moj dragi - oni su \"ušli u zajednicu\"! Kao da su u partizanima \'43. Ali jedno su odradili odlično - način kako su djetetu u pravo vrijeme objasnili kako je začeta. Takav ili sličan način trebalo bi ozakoniti, jerer osobi na pragu samostalnosti prirediti šok da sa 18 godina doznaje da joj roditelji nisu roditelji je bešćutno i sebično.