Karlovi roditelji: Mi smo najtužniji zatvorenici koji izlaze na slobodu

bez milosti i sažaljenja!!!!!!!!!!!

Uvjeren sam da su se roditelji trudili oko svog sina koliko su mogli, ali isto tako sam uvjeren da čovjekove intelektualne i psihofizičke sposobnosti ne mogu biti jednake prije i nakon narkomanske faze. Neke stvari na mozgu ostave nepopravljivu štetu, čak i ako ih se poslije potpuno odreknete.

NE SUDITE DA VAM NE BUDE SUĐENO!!!!!! Roditelji će nositi svoj križ do kraja života, no niste ih upoznali, niste svjedočili..... stoga NE SUDITE! Neka prvi baci kamen tko je bez grijeha, oni će svoj "grijeh" nositi dovijeka ali na društvu i nama, roditeljima (kojima se može isto dogoditi ne sa heptanonima već puno blažim lijekovima) dogoditi isto! Jelena i Tomislave, glavu gore, vaša bol je vaš križ ali mi, koji smo svjedočili svemu i svi NORMALNI, NE ZLONAMJERNI LJUDI SMO UZ VAS!

Tužna priča...roditelji odnosno po priči nije jasno da li su oboje narkomani ili samo otac, znači otac je spletom okolnosti, a najviše svojom glupošću postao narkoman...u međuvremenu dobije dijete i počne se "skidati" i dovoditi život u normalu i... Karlo R.I.P.

Ne dogodilo se nikome .

otac ako ima imalo osjećaj krivnje sigurno više nikad neće potegnuti za drogom ili odvikavati se pomoču heptanoma

Ovo sigurno nije pročitala gospoda iz Hrvatske Vlade, prije nego su donijeli zakon da se zbog pušenja đointa ne treba taj podatak provlačiti kroz životopis. Malo je narkomana koji su odmah počeli sa heroinom ili kokainom, a ovo je jedan od rezultata mukotrpne borbe prilikom odvikavanja. Po meni ih nije trebalo zatvorom kažnjavati, žali Bože, oni su kažnjeni na najgori mogući način.