Premijer Andrej Plenković odbacio je tvrdnje kako ga (za sad) zanima mjesto predsjednika Europske komisije, no u scenariju da se zaista upusti u proces kandidature, šanse mu – kažu nam upućeni – i ne bi bile male.
Ipak, kako su nam potvrdili iz Europske pučke stranke, Plenković za sada nije o mogućem interesu razgovarao s kolegama iz te grupacije kojoj pripada HDZ, a sam premijer “guranje” u Bruxelles neizravno povezuje sa stranačkom opozicijom.
Igra stranačke opozicije
– Moj je posao biti predsjednik hrvatske Vlade i rješavati probleme hrvatskog društva – kazao je jučer premijer Andrej Plenković na pitanje razmišlja li o ulasku u utrku za predsjednika Europske komisije. O toj je mogućnosti izvijestio Novi list, citirajući Plenkovićevog neimenovanog stranačkog kolegu koji je kazao kako u HDZ-u računaju s takvom mogućnošću, te da bi u tom slučaju Plenković morao odmah podnijeti ostavku na dužnost premijera.
– Očito su neki htjeli danas malo ušušuriti atmosferu – komentirao je Plenković medijski napis, aludirajući da se upravo jučer u HDZ-u raspravljalo o ratifikacije Istanbulskoj konvenciji.
– Zapravo je dobro da ljudi misle da Hrvatska ima premijera koji može biti predsjednik EK, no ja imam drugog posla – istaknuo je još jednom.
O nasljedniku sadašnjeg šefa EK Jeana Claude Junckera raspravlja se već više od godinu dana, kad je taj Luksemburžanin najavio da neće ići u drugi mandat već da će ga, nakon izbora u proljeće 2018., zamijeniti netko drugi. Pitanje tko trenutno je zapravo manje bitno od toga kako. Na prošlim izborima, 2014., uveden je proces biranja preko glavnih kandidata političkih grupacija, tzv. Spitzenkandidata. Unutar svake grupacije, primjerice pučana, socijaldemokrata ili liberala, bira se jedan kandidat između nekoliko prijedloga. Pučani, čiji je HDZ član, tu će konvenciju održati u studenome u Finskoj. Nakon europskih izbora, Europsko vijeće, koje predlaže kandidata za šefa EK, dužno je predložiti onoga koji može okupiti većinu u Europskom parlamentu. Međutim, dio članica se protivi automatizmu i želi zadržati pravo Europskog vijeća da može predložiti kandidata i izvan kruga Spitzenkandidata.
Još se nisu iskristalizirali glavni kandidati koji bi mogli zamijeniti Junckera. U Bruxellesu se govori o “uobičajenim sumnjivcima”. Kod pučana to je Michel Barnier, Francuz, kojega je na posljednjim izborima u EPP-u porazio upravo Juncker. S druge strane, spominju se i ambicije Nijemca Manfreda Webera. Kod socijalista se spominju visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Talijanka Federica Mogherini i potpredsjednik Komisije, Nizozemac Frans Timmermans. Kod liberala se, kao i uvijek, vrti ime bivšeg premijera Jyrki Katainena, ali i povjerenice za tržišno natjecanje Margrethe Vestager, koju bi navodno na toj poziciji želio vidjeti francuski predsjednik Emmanuel Macron.
Iskusan diplomat i poliglot
– Još je rano za isticanje imena jer će se stranačke konferencije na kojima će birati glavne kandidate održati tek u jesen. Glavna kampanja uslijedit će nakon ljetne stanke – govori nam Thomas Bickl sa Sveučilišta u Duisburg-Essen University. Bavi se EU pitanjima te odnosom EU i jugoistočne i srednje Europe i dobar je poznavatelj stanja u Bruxellesu.
– Bilo koji trenutni premijer bio bi dobar kandidat u bilo kojoj političkoj grupaciji. To uključuje i Andreja Plenkovića, iskusnog diplomata sa znanjem ključnih jezika. Za sad nije pokušao ući u utrku niti naznačiti zainteresiranost za tu poziciju, no ne može se reći hoće li u budućnosti. No u slučaju da se upusti u utrku, takav bi potez oslabio HDZ – smatra Bickl.
Meni osobno kao državljaninu RH-e imponira činjenica da se A.Plenkovića stavlja u kontekst mogućeg kandidata za predsjednika EK-e. U međuvremenu, uzde države preuzeo bi možebitno Bernardić koji će nas sve skupa, u suradnji s Petrovom, Buljem, Beljakom, Pernarom, Grmojom, povesti u prosparitet i blagostanje. Uvijet je naravno da u toj budućoj, imaginarnoj saborskoj većini, resor gospodarstva vodi Bulj, financija Pernar, a pravosuđa Beljak.