Ako je državno jedinstvo zemlje Osmanlija s Mehmedovompobjedom nad Musom i bilo ponovno uspostavljeno, novi sultan, koji je u povijesti znan kao Mehmed I. (1413. –1421.), ni približno nije raspolagao snagom Bajazida I. prije sukoba s Timurom. Teritorij kojim je sada raspolagao Mehmed bio je upola manji od Osmanskoga Carstva prije propasti kraj Ankare. Godine 1416. Osmanlije su se lakomisleno zavadili s Venecijom pri pokušaju osvajanja egejskih otoka. Njihova mornarica ipak nije bila dorasla mletačkoj mornarici, koja ju je gotovo sasvim uništila. Sultan je bio prisiljen potpisati mirovni sporazum s Venecijom prema kojemu osmanska flota nije smjela operirati južno i zapadno od otoka Teneda (grč. Tenedos, nedaleko od antičke Troje). Veći uspjeh Osmanlije su postigli u sukobu s Vlaškom. Zemlja koja je Bajazidov poraz protiv Timura 1402. godine iskoristila za oslobođenje od osmanskoga vrhovnog gospodara, 1416. godine silom oružja opet je natjerana da se stoljećima unaprijed pomiri sa statusom vazala. Mnogo je teži bio položaj u Anatoliji. Iako je separatističke težnje, iza kojih je stajao Cüneyt, emir Smirne (Izmira), vrlo brzo onemogućila novoojačala osmanska država, postojao je tu i problem s Karamanima čija je kneževina ubrzo bila prisiljena priznati osmansko vrhovništvo.
Ubio je svoju braću i nećake, a namjeravao je pokoriti kršćansku Europu. Njegov je plan naglo zaustavljen
Murat II. za svoje približno tridesetogodišnje vladavine bio je u stanju provoditi onu politiku ekspanzije koja je odlikovala njegove prethodnike. Od početka se sukobio s problemom „lažnoga“ Mustafe
Komentara 6
Hvate nije prošel, a od srba napravil đojlene
Vidi vraga ...
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Vječni plan islama je pomuslimaniti Europu i od toga plana se ne odustaje. A oni koji misle da je stampedo muslimanskih migranata u Europu samo slučajnost, zaslužuju sažaljenje. Nažalost, europski čelnici ili to ne razumiju ili neće razumjeti ili okreću glavu pa neće vidjeti što se zbiva. Ako je ovo zadnje, onda kada progledaju biti će kasno, a možda je već i danas prijeđena kritična točka od koje nema povratka na staro. Ovo više nije Europa od prije 10 godina.