U situaciji i ozračju agresivnog i slaboumnog revizionizma ova je knjiga istinsko znanstveno osvježenje. S pravom. Plod je višegodišnjega studioznog istraživanja okrunjenoga doktorskim radom iz 2023. godine, preraslog u knjigu od gotovo 800 stranica. U metodološkom smislu uravnotežuje makro i mikropovijest, ali interpretativni primat daje mikropovijesti na (ne)djelu ili masovnom ustaškom teroru preraslom u genocid u Glini i glinskom kotaru u 1941. i 1942. godini. Novina Mrkaljeva historiografskog pristupa jest u otkrivanju novih arhiva, a time i novih izvora podataka s pomoću kojih mikropovijesnom metodom sustavno obrazlaže narative, motive i mržnju ustaških pristaša, koljača i vođa poput dr. Mirka Puka čija je supruga Ljubica, u neskladu s prihvaćenom arijevskom teorijom, bila Židovka, koji se kao ustaški ministar paradoksalne kombinacije pravosuđa i bogoštovlja dokazao kao zlotvor, te s nekoliko operativaca iz Gline koji su ostvarivali njegove genocidne planove. Mrkalj vrlo vješto vodi kroz ovu groznu povijest svjedočenjima i lokalnih krvnika i preživjelih žrtava. Čovjek, recimo da jest, nakon klanja u glinskoj crkvi, odlazi u Beograd, biva uhićen i ispripovjedi sve o tom klanju. Premda je genocid proizlazio iz ideje "konačnog rješenja" srpskog pitanja: trećinu Srba pobiti, trećinu protjerati i trećinu pokatoličiti, u praksi ubojice nisu bili neki apstraktni počinitelji, već njihovi susjedi, suseljani i sugrađani. Pobude nisu bile metafizičke, već materijalističke – otimačina tuđe imovine i društveni uspon nakon eliminacije konkurencije. Glavna su meta anihilacije bili Srbi jer je Židova u Glini bilo premalo, a Romi su ubijani kao bonus nacističkoj ideologiji. Neki od velikih hrvatskih šovinista prije su služili kao austrougarski konfidenti pa je takav mentalitet služenja bio dobrodošao njemačkom okupatoru.
Mikropovijest na (ne)djelu ili masovni ustaški teror
Kao i Židovi u Europi, i Srbi su u Glini vjerovali u suverenost vlastite nevinosti
Zbog čega Srbima u pomoć u zaustavljanju genocida nije priskočio HSS ako ga je nadbiskup Alojzije Stepinac u Dnevniku okarakterizirao 'bezbožničkim', a ta se konotacija stalno vezivala za Komunističku partiju, tada s marginalnim brojem članova
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
