"Da vam je vidjeti našu mladež, kad je 'mužika' u krčmi! Rijetko ćete opaziti, da pleše drugi ples nego 'čardaš'. A kako magjarska glazba djeluje na Medjumurca, to se lako opaža i na inteligentnijim Medjumurcima, koji se otvoreno priznavaju Hrvatima – recimo djacima u Hrvatskoj. Kad takav, pa makar ne zna ni riječce magjarski govoriti, čuje gdje svirati koji magjarski komad, već mu odmah struji nešto po žilama, čemu se ne može oteti, i noge mu same od sebe počimlju poigravati. To je dokaz, da su mu oni magjarski zvuči prešli u krv..." Tako je u pamfletu "Istina o Medjumurju" 1907. pisao pravnik dr. Ivan Novak, koji će kasnije postati jedan od najvažnijih ljudi za odcjepljenje od Mađarske, zaključivši da je učinak mađarizacije bio porazan za hrvatsku svijest i kulturu. Bio je razočaran što su neki Međimurci dijelom usvojili mađarski identitet i s omalovažavanjem počeli gledati na Hrvate preko Drave. Pod utjecajem mađarizacije Međimurci su, pisao je dr. Novak, različito doživljavali, na primjer, Zagorca koji im je bio "čovjek u zamazanim gaćama, bez kaputa, s torbom preko ramena i u opancima", dok im je s druge strane bio "Magjar s napetim hlaćama, u kaputu s gajtanima, uspravan, vedra lica i zafrknutih brkova!" Mađar je Međimurcima bio simbol snage i moći. Dvanaest godina kasnije, 9. siječnja 1919., dr. Novak će usred Čakovca s ponosom govoriti na općoj skupštini ispred 10.000 ljudi koji su slavili ponovno pripojenje matici Hrvatskoj. Dr. Novak je sjao od ponosa. Napokon smo slobodni, rekao je uživajući u pogledu na razdraganu masu. Pred crkvom svetog Nikole na Franjevačkom trgu donesena je tog dana i Rezolucija o Međimurju u kojoj je, uz ostalo, pisalo: "U hrvatskom narodu u Medjimurju, koji s narodom Srba, Hrvata i Slovenaca sačinjava jedinstvenu etničku cjelinu, živjela je od uvijek živa želja, da se politički sjedini sa svojim suplemenicima iste krvi i jezika. Imperijalizam madjarske države, koji je htio nasilnom madjarizacijom stvoriti od raznih naroda bivše Ugarske države jedinstveni i jednojezični madjarski narod, kao što nije uspio kod ostalih ne madjarskih naroda Ugarske, nije uspio niti kod medjimurskih Hrvata. Usprkos najvećeg nasilja i najžešće madjarizacije ipak je narod hrvatski u Medjimurju uščuvao svoj jezik i živu želju za oslobodjenjem ispod tudjinskog jarma. Kad je pobijedila ideja velikog predsjednika sjeverno-američkih država Wilsona o samoodregjenju naroda, osjetili su i medjimurski Hrvati, da i oni imadu pravo na slobodu i život."
Slobodu su Međimurci platili krvlju
Kako su 'Magjari s napetim hlaćama' protjerani preko rijeke Mure
U siječnju 1919. godine usred Čakovca na velikoj narodnoj skupštini proslavljeno je odcjepljenje od Mađarske i pripojenje matici
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
