Za socijalnu zaštitu svojih građana Hrvatska izdvaja više od 10 milijardi kuna godišnje. Država daje 3,9 milijardi kuna, jedinice lokalne samouprave 1,7 milijardi, a tu se sliju još 4,4 milijardi kuna kroz porezne olakšice, najnoviji su podaci koje je Ministarstvo socijalne politike i mladih objedinilo u katalog socijalnih naknada i poreznih olakšica u socijalnoj zaštiti.
U EU se, istina, za socijalnu zaštitu izdvaja 2,9% BDP-a, dok je u Hrvatskoj to 1,9%, međutim, ovo je ipak nemali novac pa se postavlja pitanje moramo li imati djecu koja gladuju na nastavi?
Minimalni standard
Tim se novcem može osigurati ravnomjernija zaštita ranjivih skupina, jednaka neovisno u kojem dijelu Hrvatske žive. Takvi su i zahtjevi Europske komisije, temeljem kojih je napravljen katalog, kako bi se dobio jasan pojam o skrbi za pojedine korisničke skupine, razini zaštite na nacionalnoj i lokalnoj razini te kako bi se temeljem tog kataloga socijalna zaštita bolje odredila i regionalno jednako rasporedila. Analiza naknada iz kataloga, u kojoj će sudjelovati i stručnjaci s Instituta za javne financije i Studija socijalnog rada, pokazat će koliko su i koje naknade svrsishodne te će iznjedriti akcijski plan za konsolidaciju sustava socijalne skrbi koji u lipnju ide pred Vladu. – Akcijski plan propisat će koje će se naknade mijenjati, koje će nestati ili se povećavati i koje će se porezne mjere mijenjati da bi bile komplementarne socijalnoj zaštiti – kaže Hrvoje Sadarić, pomoćnik ministrice socijalne politike i šef radne skupine za konsolidaciju naknada.
Naknada koja će tražiti dubinsku analizu doplatak je za djecu (za njega se izdvaja 1,6 milijardi kn) u korelaciji s poreznom olakšicom za djecu (2,3 mlrd). Riječ je o dvije pronatalitetne mjere, a istodobno bilježimo pad nataliteta, što govori da bi taj novac trebalo bolje usmjeriti. Moguć bi scenarij bio da se doplatak usmjeri samo na nezaposlene roditelje i možda poveća, jer 200 kuna ne znači puno nezaposlenom roditelju koji ne može ostvariti poreznu olakšicu. – Sve će se tek analizirati. EK je stava da je zajamčena minimalna naknada (ZMN) najbolje usmjerena, problem je samo visina, a ona bi se riješila tako da ZMN postane zajamčeni minimalni standard (ZMS) i objedini dodatne naknade koje sada neujednačeno pokrivaju građane. Ta bi jedinstvena naknada bila komplementarna potrebama kućanstva, a istodobno bi se vodilo računa da ne demotivira za ulazak na tržište rada – govori Sadarić.
2907 lokalnih naknada
Naknade koje će jedinice lokalne samouprave zadržati u svojoj nadležnosti vodit će i isplaćivati putem jedinstvenog centra za naknade (JCN), ureda državne uprave na 127 lokacija. U njima će se putem jedne aplikacije voditi sve naknade pa će u svakom trenutku vidjeti koje naknade ostvaruje pojedini korisnik, odnosno na koje ima pravo. Valja napomenuti da europska iskustva govore da svako vođenje kroz jedinstvenu aplikaciju nosi 15% ušteda jer se smanjuje mogućnost pogreške, zlouporabe i korupcije.
Kad se gledaju podaci iz kataloga, “strši” onaj da jedinice lokalne samouprave imaju čak 2907 naknada. Zapravo ih je 30-ak, naime, u raznim općinama postoje sadržajno iste naknade, primjerice, za višečlane obitelji, ali se u svakoj ta naknada zove drugačije. Odustajanje bilo koje vlade od akcijskog plana značit će nepridržavanje uvjeta iz zahtjeva EK, što dovodi u pitanje nacionalni program reformi, a posljedica je moguća suspenzija europskih socijalnih fondova. Zato je za njega nužan konsenzus.
>>Naš problem je gospodarstvo? Ne, sve ostalo je problem!
>>Desetke naknada Vlada spaja u jednu
Užas! Čija je to ideja dati djeciji doplatak samo nezaposlenima? Znači, nagradjivati one koji ne rade I motivirati ih da imaju više djece bez obzira mogli im ili ne pružiti adekvatan odgoj, a istovremeno kažnjavati roditelje koji rade I kaoao poreznici to financiraju?