Iako je pravi pripadnik međunarodne zajednice fizičara – a uspješni su cijeloga života na putu između mjesta na kojima su “za stalno”, kongresa i CERN-a – profesor Guy Paić je pravi stari Zagrepčanin.
Osjeti se to u njegovu govoru, karakterističnim poštapalicama i doskočicama. Neki će se brzo sjetiti kad kažemo da je sin dr. Mladena Paića, fizičara koji je s dr. Ivanom Supekom osnivao “Ruđer”, a ubrzo i sam otišao u inozemstvo.
Drugoj će publici “zazvoniti u uhu” ime njegove pokojne supruge Arlette Ambrožić-Paić, slavne novinarke iz zvjezdanog razdoblja magazina Studio i njegove goleme naklade pod vodstvom Pere Zlatara.
I sam je radio na “Ruđeru”, ali iz njega nije otišao zadovoljan: ono što je njegov temperament fizičara eksperimentatora tražio, nije odobrilo vodstvo “Ruđera”.
– Mi, eksperimentalni fizičari uvijek smo skupi. Stalno neke svoje ideje želimo provjeriti, a za nove ideje potrebni su strojevi koje ili sami moramo sagraditi od rijetkih ili nepostojećih sastavnih dijelova, ili strojeva skupih kao sam vrag – govori Paić, sada sretno držeći katedru s koje može otići kad zaželi, ali još ne zna kad će to biti.
– Sa 71 godinom na leđima, sve mi je teže putovati. Sada sam 80 posto vremena u Meksiku i 10 posto vremena u CERN-u. Ostalo sam vrijeme na kongresima ili se sa ženom Meksikankom odmaram u vikendici u Gorskom kotaru – kaže Paić.
