Osobe natprosječne inteligencije nemaju uvijek lagan život. O takvim "pametnjakovićima" mnogo je predrasuda, a nije rijetkost i da loše prođu u školi – jer učitelji ne vide njihove sposobnosti.
"U školi nisam imao baš mnogo prijatelja", priznaje nam Heinrich Siemens. Točnije, doktor germanistike Siemens – 52 su mu godine, kvocijent inteligencije viši od 140 i pripada malobrojnoj skupini visoko inteligentnih osoba. I njegov svakodnevni život potpuno odgovara uobičajenim stereotipovima o takvim osobama: najbolje se osjeća sam i dočekao nas je u svom stanu u Bonnu gdje ne vlada baš veliki red. Posvuda su papiri, boce, knjige... Priznaje da je "malo kaotično", ali dodaje: "I u tom kaosu uvijek postoji sustav. Uglavnom mi uvijek uspije odmah pronaći ono što tražim."
Siemens je tek prije nekoliko godina otkrio svoj točan IQ kad je ispunio test udruge visoko nadarenih osoba Mensa. Osobe s kvocijentom višim od 130 pripadaju među natprosječno inteligentne, a takvih je oko 2% u svakom društvu. Ali nije bio osobito iznenađen svojim rezultatom: "Rado rješavam zagonetke i igre razmišljanja. Odavno sam primijetio da sam u tome mnogo brži od drugih."
To govori bez ikakve umišljenosti, ali ipak odlučno. Jer on jednostavno zna što može i da je inteligentniji od mnogih drugih, piše Deutche Welle.
Dosada u školi
Razlog tome što Siemens dugo nije znao kolika je njegova nadarenost donekle je i porijeklo: većina od oko 13 tisuća članova Udruge nadarenih Mensa potječe iz obitelji u kojima su i njihovi roditelji završili fakultete. Njegovi su roditelji s petero djece došli iz Latvije i kao "ruski Nijemci" vratili se u staru domovinu. Heinrichu je tada bilo tek 11 godina. Došli su u mjestašce Neuwied i prvo su ga poslali u školu da se pripremi za zanat, "kao što je to običaj kod sve djece došljaka koji dođu u Njemačku", dodaje.
Ipak, tamošnji učitelji brzo su shvatili da se mališan dosađuje jer može mnogo više od ostalih. "Imao sam mnogo sreće", kaže nam Siemens. Zahvalan je svojim učiteljima jer nije rijetko da takva visoka inteligencija ostane nezapažena. "Neki visokointeligentni učenici uopće ne uspijevaju pratiti nastavu, neki čak dospiju u posebne škole za zaostale."
Osobe visoke inteligencije nije teško primijetiti, u to je Siemens siguran. Ili im je sve previše lako ili se pogreškom stječe dojam da im je sve – previše teško. On je pak nakon dvije godine promijenio školu i krenuo u gimnaziju. Tamo je odmah nastavio na mjestu do kojeg su došli njegovi vršnjaci u gimnaziji i bez problema je ostao odlikaš sve do mature.
Matematika i jezici
Siemens je studirao matematiku i filozofiju da bi na kraju promovirao lingvistiku. "Ta kombinacija zvuči smiješno, ali ti predmeti međusobno bolje odgovaraju nego što se to misli." Jer i jezici i matematika imaju temeljnu strukturu i moraju se razumjeti poveznice. Baš to je njegova snaga: "Ja vidim veze i tamo gdje ih drugi ljudi ne vide. Na početku sam se čudio tome zašto drugi ljudi ne vide ono što ja vidim. Ali očito je to dio mojih sposobnosti."
Siemens je danas samostalni nakladnik i njegova je specijalnost Plautdietsch – njemački dijalekt kojim se u 16. i 17. stoljeću govorilo među njemačkim stanovništvom na današnjem sjeveru Poljske. On i danas s roditeljima razgovara na tom dijalektu, a tragovi takvog "tvrdog" njemačkog jezika čuju se i kad govori "običan" njemački.
Arogantan i osobenjak
U svakodnevici razumije neke stvari brže od drugih: "Često mi kažu da sam arogantan, ali mogu živjeti s tim jer znam da nisam", kaže Siemens. Jedino se nada da ta njegova nadarenost "ne upada previše u oči". Jer još jedna predrasuda o izrazito nadarenim osobama jest da ih se smatra čudacima i osobenjacima. "Nadam se da ne ispunjavam taj kliše o ljudima visoke inteligencije" i uz smijeh priznaje da među takvima kao što je on stvarno ima i mnogo "čudnih tipova". On pak kaže: "Ja ne tajim svoje sposobnosti, ali to ne piše na mojoj vizitki."
Iako se i osobno katkada suočava s predrasudama, osobno smatra da mu je inteligencija više prednost nego mana. "Otkako je i testom potvrđeno da sam izrazito inteligentan, bolje shvaćam neke stvari koje su mi se dogodile u životu", kaže Siemens. Zato i svim takvim "osobenjacima" kakav je on savjetuje da provjere svoju nadarenost: "Ako imate osjećaj da ste drukčiji od ostalih, a i drugi ljudi to čovjeku jasno daju do znanja, onda je lakše izaći s tim na kraj ako imate i objašnjenje za to."
>> Biciklom će obići 7 gradova kako bi senzibilizirala javnost o autizmu
Hm, vani bar postoje programi za nadarenu djecu, kod nas toga nema. Jedine privilegije kod nas učenici imaju ako su djeca učitelja ili političara... Tek na faksu postoji valorizacija, i to samo na nekima, a ona se manifestira time da najbolje studente uglavnom pokupe Google, Facebook, Microsoft i sl. Naravno, ne radi se o ekonomiji, filozofiji ili pravu... Čak i ovu reformu školstva Milanović je isforsirao ne da dobije kvalitetu, već držeći se one Lenjinove - dajte mi dijete 8 godina i dobit ćete doživotnog boljševika... No, jedno će uvijek ostati isto; oni kojim loše ide matematika i slični predmeti, u pravilu upisuju ekonomiju i dobiju kasnije posao u raznim državnim, paradržavnim ili javnim institucijama. Što mislite zašto su nam zakoni i pravila bez ikakvog smisla? Zašto smo u banani?