On se pridružio neprijateljskoj vojsci kako bi pobjegao iz ruskog zarobljeništva. To tvrdi 25-godišnji ukrajinski potporučnik Pavlo Olijnyk. Prije nego što su ga ruski vojnici zarobili u Donbasu u listopadu 2024. godine, služio je u Oružanim snagama Ukrajine.
U ruskom zarobljeništvu bio je izložen elektrošokovima, premlaćivanju i psihičkom nasilju. Zato je prihvatio ponudu Rusa da se pridruži takozvanom „bataljunu Maksima Krivonisa” – nazvanom po ukrajinskom kozačkom pukovniku iz 17. stoljeća. Olijnyk kaže da je želio iskoristiti priliku da dospije na bojišnicu, s namjerom da odande pobjegne na teritorij pod kontrolom Ukrajine. DW je putem odvjetnika uspio s njim stupiti u kontakt pisanim putem.
„Ukrajinski dobrovoljci” u ruskoj vojsci
Ruski državni mediji prvi su put početkom 2023. godine izvijestili o postrojbama koje se sastoje od bivših pripadnika ukrajinske vojske. Tada je objavljeno da su „bivši ukrajinski ratni zarobljenici” položili prisegu Rusiji. Propaganda je najavila formiranje šest takvih postrojbi, koje su u kolovozu 2026. godine objedinjene u „Ukrajinsku dobrovoljačku brigadu specijalnih snaga”.
Bataljun Maksim Krivonis, formiran prije tri godine, medijski je najeksponiraniji među formacijama koje su postale dio te „brigade”. Za razliku od drugih formacija, postoje naznake da je sudjelovao u borbama. Njegova točna veličina nije poznata. Mediji procjenjuju da ima oko 200 pripadnika, dok objavljene videosnimke prikazuju samo nekoliko desetaka ljudi. Ukrajinski emiter „Suspilne” identificirao je više od 30 osoba iz tog „bataljuna” i potvrdio da je riječ o Ukrajincima koji su tijekom 2023. i 2024. godine pali u rusko zarobljeništvo.
Prema izvješćima, formaciju predvodi Vjačeslav Gubin, bivši član općinskog vijeća Derhačija u ukrajinskoj oblasti Harkiv, koji je 2014. godine prešao na rusku stranu. Njegov sin Svjatoslav zamjenik je političkog direktora formacije. Ruskim medijima rekao je da to nije postrojba ruske vojske, već „ukrajinska dobrovoljačka formacija”.
Čemu služe „ukrajinski dobrovoljci”?
Pavel Luzin, stručnjak za obrambenu politiku na Fletcher Schoolu Sveučilišta Tufts, kaže da u Rusiji općenito ne postoje dobrovoljačke formacije koje „od samog početka nisu odobrene i nisu pod kontrolom središnje vlasti”. Takve formacije sastavljene od Ukrajinaca Luzin smatra „imitacijom”. Prema njegovim riječima, Moskva time želi skrenuti pozornost s „Ruskog dobrovoljačkog korpusa” i „Legije Sloboda Rusije” – formacija Rusa koji se bore na strani Ukrajine. Sličnu procjenu više su puta iznosile i ukrajinske obavještajne službe.
To potvrđuje i ukrajinski veteran Jevhen Šibalov, koji je 2022. godine bio u ruskom zarobljeništvu. Prema njegovim riječima, ruska vojska nije skrivala činjenicu da je „Ruski dobrovoljački korpus” glavni razlog za formiranje ruskih postrojbi sastavljenih od Ukrajinaca. „Smetalo im je što se Rusi bore na strani Ukrajine, a nema Ukrajinaca koji se bore na strani Rusije”, kaže Šibalov za DW.
U kojoj su mjeri te formacije „dobrovoljačke”?
Prema Uredu visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, više od 95 posto Ukrajinaca nakon oslobađanja izjavilo je da su u ruskom zarobljeništvu bili mučeni ili zlostavljani. Fizičko i psihičko stanje svih muškaraca koji su se vratili kući izaziva „ozbiljne sumnje” u to da je njihovo novačenje bilo „dobrovoljno”, smatra William Wiley iz nevladine organizacije Commission for International Justice and Accountability (CIJA).
Mychajlo Savva iz ukrajinskog Centra za građanske slobode u međuvremenu ukazuje na kaznene postupke ukrajinskih vlasti protiv pojedinih pripadnika tih ruskih formacija. Činjenica da se protiv njih vode kazneni postupci, smatra on, ipak može ukazivati na to da su dobrovoljno prešli na rusku stranu.
Ali gdje se točno nalazi granica između odluke donesene pod pritiskom i dobrovoljne odluke? Prema riječima ukrajinskog aktivista za ljudska prava i veterana Maksyma Butkevycha, koji je od 2022. do 2024. godine bio u ruskom zarobljeništvu, to je teško utvrditi s obzirom na uvjete koji vladaju u ruskom zarobljeništvu. S jedne strane, u Rusiji vlada „ozračje stalne prisile i pritiska”, dok su, s druge strane, neki zarobljenici možda dobrovoljno prešli na stranu okupatora zbog ideološke bliskosti s njim.
Kako se novače ukrajinski zarobljenici?
Butkevych je za DW rekao da se svim zarobljenicima tijekom 2022. i 2023. godine „više ili manje prisilno” nudilo da prijeđu na rusku stranu. U njegovu slučaju to se dogodilo nakon prvog teškog zlostavljanja. „Pokazali su nam što nam sve mogu učiniti, zbog čega smo trebali pristati na sve”, kaže Butkevyč.
Slično je morao proći i Jevhen Šibalov. Prema njegovim riječima, pokušava se iznuditi priznanje za ratne zločine ili novačiti muškarce za rusku obavještajnu službu. Također se traže „vrijedne” osobe koje bi mogle biti predmet razmjene zarobljenika. Kako Šibalov navodi za DW, svim zarobljenicima se nakon ispitivanja, uz primjenu nasilja, iznose određeni prijedlozi.
Međutim, dodaje Šibalov, postoje i granice. „Može se nekoga mučiti kako bi se iznudila suglasnost, ali onda dolazi težak trenutak kada toj osobi treba dati oružje. Zato se više radi o psihološkom pritisku i trikovima kako bi se iznudila dobrovoljna suglasnost”, naglašava on. To iz vlastitog iskustva potvrđuje i Butkevych. Obojica kažu da ne poznaju nikoga tko se želio pridružiti ruskim vojnim formacijama. Za većinu je to, kako kažu, bila crvena linija koju nisu željeli prijeći.
Što se događa nakon pristanka?
Vojnik Pavlo Olijnyk, koji je nakon bijega sada u ukrajinskom zarobljeništvu, međutim, opisuje drukčije iskustvo. Olijnyk je nekoliko puta odbio ponudu da se pridruži bataljunu Krivonis. Tek je četvrti put odlučio prihvatiti je, ali „isključivo kako bi pobjegao”. Prije toga bio je držan u samici u okupiranom Donbasu. Ondje su ga ispitivali o ukrajinskim položajima, brigadi i privatnim stvarima.
„Ne govorim dobro ruski pa sam na pitanja odgovarao loše i nejasno. (...) Zatim su protiv mene primijenili fizičko nasilje i elektrošokove. Kada su zatražili da potpišem dokument o suradnji s obavještajnim službama takozvanih narodnih republika Lugansk i Donjeck, zaključali su me golog osam sati u mali metalni ormar”, navodi Olijnyk.
Tvrdi da nije potpisao nikakve dokumente ruskog Ministarstva obrane te da je ponuđeni ugovor sklopljen „s privatnom osobom koja pruža vojne usluge”. Nakon što je pristao, u prostorijama bez prozora držali su mu ideološka predavanja i pokazivali fotografije i videosnimke. Nakon toga je morao prepričavati njihov sadržaj.
Kontrola i zlostavljanje u bataljunu Maksim Krivonis
Pavlo Olijnyk kaže da je u bataljunu Maksim Krivonis bilo i dobrovoljaca i onih koji su pristali boriti se pod prisilom. U videosnimci koja kruži internetom i za koju se pretpostavlja da je nastala tijekom ispitivanja u Ukrajini, on kaže da su bivše ukrajinske ratne zarobljenike u toj postrojbi, njih oko 50, čuvali pripadnici privatne vojne postrojbe pod nazivom „Redut” i da su ih nadzirali na svakom koraku. Olijnyk za DW navodi da je i on dobio telefon koji je bio nadziran. Zato iz straha nije kontaktirao nikoga u Ukrajini. U toj videosnimci govori i o premlaćivanju i mučenju unutar postrojbe. Mjesečnu plaću muškarci su, kako kaže Olijnyk, dobivali u omotnicama od predstavnika ruske vojne obavještajne službe.
Olijnyk poriče da je sudjelovao u borbama protiv Ukrajine jer je pobjegao već tijekom svojeg prvog angažmana u ožujku 2025. godine. Tada je zajedno s još jednim pripadnikom bataljuna, u skupini od osam ruskih specijalaca, poslan u Andrijivku u Donjeckoj oblasti. Još prije nego što je počela operacija čišćenja područja, pobjegao je preko jednog polja. Od dronova se skrivao u podrumima i kućama, a nakon dva dana naišao je na ukrajinske vojnike. Pavlo Olijnyk već se godinu i pol dana nalazi u ukrajinskom pritvoru. Ukrajinske vlasti vode istragu zbog moguće izdaje u okolnostima ratnog stanja. Međutim, protiv njega još nije podignuta optužnica niti mu je formalno priopćeno da je osumnjičen.
https://p.dw.com/p/4S0Bq https://p.dw.com/p/4RxRW
Otvori KEKS Pay
Ukrajinci i Rusi dva su zasebna istočnoslavenska naroda ali su različiti. Ukrajinske zemlje su stoljećima bile dio Velike kneževine Litve, Poljsko Litavske Unije te Austro-Ugarske na zapadu, dok se Rusko Carstvo širilo i centraliziralo oko Moskve i Sankt Peterburga.Ukrajina kroz povijest, pa sve do danas, prirodno teži pluralizmu, decentralizaciji i europskom kulturnom krugu, dok je u Rusiji povijesno prevladao model stroge državne kontrole i vertikale vlasti.Za razliku od ruske tradicije koja je povijesno bila jače oslonjena na snažnu, centraliziranu državnu vlast carizam, autokracija, ukrajinski mentalitet kroz kozaštvo njeguje nepovjerenje prema apsolutnoj vlasti, visoku razinu individualizma i pravo na pobunu protiv nepravde.Kozačka tradicija u Ukrajini ima specifičnu ulogu simbola slobode, demokracije i otpora protiv stranih osvajača.Moskva ima dugu povijesnu traumu od velikih kozačkih pobuna.Ukratko, Putin voli kozake koji služe državi, slušaju naredbe i ratuju za njegove ciljeve, ali uništava svaku naznaku onog izvornog, slobodarskog kozačkog duha koji ne trpi diktaturu.