Našem najvećem autoritetu na području braka, partnerstva i obitelji psihologu Josipu Obradoviću, koji je doktorirao sociologiju, krupne promjene koje potresaju društvo i reflektiraju se na brak bile su povod da u suradnji s Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar provede prvo istraživanje u Hrvatskoj o tome što određuje da su u nekim brakovima partneri sretni ili nesretni ili da izlaz vide u razvodu. Prof. Obradović, koji je predavao 20 različitih predmeta iz psihologije i sociologije na domaćim i stranim sveučilištima, priznaje da mu je istraživanje "Odrednice bračne kvalitete: Što nas čini sretnima u braku" bilo najosjetljivije i najteže koje je radio.
– Njime se ulazi u najveću intimu svakog čovjeka, koji strancima govori najintimnije stvari o sebi. Zamislite situaciju kad navečer u selu zakuca anketar na vrata bračnom paru i kaže da je predstavnik Instituta Pilar, da ga zanimaju njihovi partnerski odnosi... Ali mora ih ispitati neovisno i odvojeno, jednog u jednom kutu, drugog u drugome. A pita ih, među ostalim, koliko su seksualno zadovoljni... Ljudi se hvataju za glavu, objašnjava, sažimajući osjetljivost istraživanja u rečenicu: "Ne možete ući dublje u čovjeka.
Privrženost partneru ili braku?
"U posljednjih 20-ak godina u velikom broju europskih zemlja i Sjevernoj Americi strahovito je opao broj novosklopljenih brakova.
– Ljudi sve više biraju biti samci, u nas ih je 20 posto, u SAD-u ih je 30 posto. Sve je nepovoljniji omjer sklopljenih i razvedenih brakova: u SAD-u ih se razvede polovina, u nas se raspada svaki četvrti brak, iako najnoviji, nepotvrđeni podaci, govore da je taj broj i veći – tumači Obradović te dodaje da je s jedne strane sve manji interes za brak, a s druge strane oni koji su u braku sve se više razvode pa je pitanje jesu li za to razlog bračni problemi ili se nešto drugo dogodilo u društvu što se reflektira na brak.
– Ima mnogo objašnjenja psihologa i sociologa da zbog hedonizma i individualizma ljudi više ne žele obveze, ni trajne odnose, no ne slažem se da je riječ samo o promjenama u društvu i da su samo individualizam i hedonizam razlog zbog kojeg su ljudi manje zainteresirani za brak i više se razvode. Neke se stvari događaju i u samom braku – tvrdi Obradović.
Zato su se u suradnji s Institutom Pilar i odlučili na prvo takvo istraživanje kod nas uz novčanu pomoć Ministarstva znanosti. Sastavili su teoretski model sa 54 varijable, kojima se može mjeriti zašto su neki (ne)zadovoljni u braku. Istraživanjem su obuhvatili 884 bračna para iz 14 županija i Zagreba. Na kraju su dobili 13 najvažnijih varijabli za muškarce i žene koje određuju (ne)zadovoljstvo u braku.
– Partnerska potpora za kvalitetu braka pokazala se apsolutno broj 1 i za muškarce i žene. Jednako im je važno da znaju da se mogu osloniti na partnera u svakom trenutku i situaciji i da će im partner ili partnerica, što god da se dogodi, priskočiti upomoć. Na drugom mjestu je privrženost partneru kojeg vole. Možete biti privrženi i prema braku kao instituciji, možete biti privrženi braku i ako niste sretni u njemu jer, eto, tu su djeca, pa ostajete u njemu, ali za brak je najkvalitetnija privrženost partneru. Na trećem je mjestu prijateljska ljubav. To nije strast, kao kad je netko strastveno zaljubljen i razmišlja samo o njemu ili njoj, što obično traje prve dvije godine. Prijateljska se ljubav definira kao poštovanje partnera i lojalnost, partneri imaju zajednički pogled na svijet i vrijednosti – kaže Obradović te ističe da na nezadovoljstvo u braku najlošije utječe – bračni stres. Doživljavaju ga partneri u brakovima u kojima su česte svađe i konflikti.
Stariji muškarci zadovoljniji
– Muškarci i žene ne razlikuju se toliko koliko se misli. Doživljavaju i očekuju isto, varijacije postoje samo u rangu onoga što im je važno. Istraživanje je pokazalo i da je seks precijenjen. Postoji lažna percepcija u očima većine građana da je seks, koji se u medijima strahovito prenaglašava, broj 1. Anketirali smo parove sa stažom od jedne do više od 53 godine. Seks je na puno višem mjestu parovima s tri, četiri godine staža, ali ako uzmete u obzir sve parove zajedno, nije ni izdaleka broj 1. Seksualno je zadovoljstvo jako važno i onaj tko misli da nije vara se, ali ni izdaleka kako se to predstavlja – objašnjava Obradović.
Stariji muškarci zadovoljniji su u braku nego mlađi, što se tumači time da su prošli sve, pa nemaju velika očekivanja. Romantični mit o ženi koja čeka princa na bijelom konju i muškarcima koji očekuju, ako ne gejšu, onda ženu koja će im se diviti, pokazao se štetnim jer brak može biti dobar, a partneri nezadovoljni jer su očekivali više. U skladu s tradicionalnim društvom u kojem mnogi muškarci smatraju da su "papučari" ako se uhvate pranja suđa i pospremanja, istraživanje je pokazalo da i dalje bježe od kućanskih poslova. Obradović kaže:
– Tu je jedna od najvećih razlika između muškaraca i žena, što znači da smo još tradicionalno društvo. Mnogo je muškaraca verbalno za ravnopravnost, ali ne i u praksi. Što muškarci manje sudjeluju u kućanskim poslovima, zadovoljniji su, dok su žene nesretnije ako muževi manje rade po kući. Istraživanjem je srušen i mit da bogatstvo može usrećiti žene jer im je materijalizam tek na devetom mjestu važnosti. Nije im važan luksuz, ali važno im je, ali ne i presudno, da žive u sređenim materijalnim odnosima, što znači da im nije svejedno žive li u kolibi ili u pristojnom stanu. Na zadovoljstvo muškaraca u braku loše djeluje ekonomski stres. Muškarci osjećaju, jer su tako modelirani u tradicionalnom društvu, da bi trebali biti hranitelji obitelji, a kakva je situacija znamo...
Obrazovanijima je bračna kvaliteta niža jer su im očekivanja veća, pa su u prosjeku zadovoljniji nižeobrazovani pojedinci. Najmanje su zadovoljne brakom visokoobrazovane žene, a Obradović na to kaže da je "emancipacija dala ženi mogućnost koju ne može realizirati".
Na kraju smo ga pitali kakva je budućnost braka.
– Neki idu tako daleko, ja bi ih nazvao ekstremistima, da tvrde kako brak kao tradicionalna institucija neće postojati. No, većina psihologa koji se bave brakom drži da su ljudi još zainteresirani za brak. Istraživanja govore da kohabitacija kratko traje jer se ljudi rastanu ili vjenčaju, a mladi, kad ih se pita koji oblik partnerstva žele, kažu da je to još uvijek brak – kaže Obradović.
