Otkako je preuzeo dužnost predsjednika Generalne skupštine UN, Vuk Jeremić redovito izjavama i postupcima izaziva brojne komentare i kritike. Poznate su njegove izjave o Hrvatskoj, Haaškom sudu, presudama, a najnoviji njegov biser zabilježen je za pravoslavni Božić kada je na Twitteru objavio da će se uskoro omrsiti, i to prasetom nabijenim na kolac.
I čobani imaju dušu
Da njegove namjere budu što slikovitije prenesene postavio je i fotografiju praseta spremnoga za pečenje na nekoj lokaciji u New Yorku, gdje trenutačno radi. Najnoviji Jeremićev biser izazvao je brojne reakcije njegovih prijatelja, od kojih su neki rekli i da bi ga što prije trebalo vratiti kući jer što je dulje u inozemstvu postaje sve veći čobanin.
“I mi, čobani, dušu imamo!”, odgovorio je Jeremić na tu primjedbu.
Nepoznato je koliko je ozbiljno mislio kada je napisao da iz sigurnosnih razloga nije želio otkriti lokaciju na kojoj će se prasence okretati, osim da će to biti u Washingtonu. Napisao je i da je uvjeren da je i kod Kofija Annana bilo nešto slično na trpezi, ali da u njegovo vrijeme nije bilo Twittera da to ljudi i vide.
“To nije radila ni najprimitivnija Miloševićeva ekipa. Sjediš na Manhattanu i od tuđih para kolješ prasiće pa ih slikaš za Twitter”, napisala je dramaturginja Biljana Srbljanović koja je bila među onima koji su najoštrije kritizirali novi Jeremićev biser.
Kad prasići utihnu
“I što sad, hoće li u kadi raspaliti vatru za ražanj ili ići na krovni bazen u zgradi? On će, mukica, omrsiti se po srpskom vremenu. Nije lud da poštuje ovo katoličko, američko, pa da čeka još šest sati, guza gladna. Da sam Jeremić, sad bih iz poluautomatskog. Pa kad raspara nebo nad Manhattanom, a Srbija zadivljena”, napisala je Srbljanović.
Ismijavanje Jeremića nastavljeno je i tako da su korisnici Twittera riječ prase kombinirali s nekim poznatim filmskim naslovima. Tako se došlo do novih naziva: Kad prasići utihnu; Čarlijevi prasići; Prase nosi Pradu; Gospodar prasadi; Družina praseta…
>> Jeremić jedva dočekao kraj posta i počastio se svinjom na ražnju
Slažem se s Borisom. Treba pročitati knjigu od Ivana Aralice "Život nastanjen sjenama" gdje opisuje zanimanje čobana, s kojim se bavio njegov otac!