Jedini put koji vodi u prosperitet je tranzicija u tržišnu ekonomiju
Tranzicija iz samoupravnog socijalizma u tržišnu ekonomiju nije uspješno provedena, a otpori daljnjoj transformaciji kontinuirano jačaju
Komentari 12
PR-ovca u fazi socijologa/ekonomiste. Traži se sinekura?
Ah, kada bi to tako lako bilo! Autor komentara sam upada u zonu starog sustava, kojeg i sam kritizira, očekujući da će se tržišna ekonomija dogoditi administrativnim odlukama! Zar kod nas, osim političara, nisu kočnica i menadžeri koji čekaju idealna vremena za investicije, razne pogodnosti pa i političku podršku da bi krenuli u "sigurne" pseudopoduzetničke vode! A gdje je rizik? Tko će ući u rizik? A stopa profita je proporcionalna riziku! Uz politiku stopa profita je jako velika s obzirom na mali rizik! Zato se mnogi menadžeri drže državnih poslova jer bez države oni ne znaju raditi! Zato podržavaju i financiraju političke elite da bi im one osigurale siguran posao i profit! Toliko o našim privatnicima, poduzetnicima i menadžerima!
Za vrijeme socializma imali smo (za vrijeme Tita) gospodarski rast od 7,6% (jedan od najvećih u svijetu). Od kad smo uveli kapitalizam imamo gospodarski pad. Pa treba li nam onda tranzicija u kapitalizam ili u socijalizam?
Jedini put u prosperitet je da se mi ljudi kao vrsta odreknemo novca kao sredstva plaćanja i prebacimo se na sistem doprinosa doprinos drustvu kroz rad. Dok god neki budu parazitirali na racun rada drugih nema prosperiteta za nikoga.
Ukidanje valutne klauzule, devalviranje kune i vraćanje monetarnog suvereniteta te otpis dugova je jedini način izlaslka iz krize.
Davor Huić je za pet. Izvanredna analiza. Gledišta koja on promovira zastupa i Borislav Škegro, i - moja malenkost. Što dodati ? Samo: "Bravo Hiiću !"
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Odlična analiza. Truli socijalizam koji se kod nas predstavlja kao otpor prema svakom stjecanju bogatstva radom i vidi problem u nejednakosti između radnika i neradnika, doveo nas je ovdje gdje jesmo: na dno dna. Nismo svi jednaki jer nemamo ista znanja i ne trudimo se jednako.