Ako se maknemo nakratko od zidina staroga grada Cetina, vidjet ćemo da i njegova okolica ima iznimno bogatu, ali slabo poznatu povijest - osobito povijest crkvenih građevina, od kojih su mnoge teško stradale ili potpuno nestale u ratovima 20. stoljeća. Sredinom 19. stoljeća današnji Cetingrad još nosi naziv Vališselo, koji je dobio po habsburškom podmaršalu irskog podrijetla Christophu Andreasu von Wallischu (1732. – 1793.), zapovjedniku postrojbi koje su 1790. sudjelovale u oslobađanju Cetina od Osmanlija.
U tom poveću krajiškom naselju, smještenom nekoliko kilometara od cetinske utvrde, stanovnici su krajem 1850-ih odlučili povisiti zvonik tadašnje župne crkve i u njega ugraditi crkveni sat. Molbu za povišenje zvonika i postavljanje sata potpisali su predstavnici i stanovnici Vališsela, koji su se i obvezali da će zvonik povisiti o vlastitom trošku, vlastitim materijalom i radnom snagom, dok su od vojnih vlasti tražili da osiguraju nabavu i postavljanje prijeko potrebnog sata.
U njihovoj izjavi stoji:„Stoga ovime pokorno, slobodno i bez prisile izjavljujemo da smo spremni o vlastitom trošku, vlastitim sredstvima i radnom snagom besplatno povisiti crkveni toranj u Vališselu za jednu etažu, pod uvjetom da je visoki erar (vojne vlasti, država općenito op.a.) sklon odobriti nabavu prijeko potrebnog sata i njegovo postavljanje na crkveni toranj. U potvrdu toga stavljamo svoje potpise. Vališselo….“
Dio potpisnika može se vidjeti na fotografiji priloženoga dokumenta. Za postavljanje sata nije bilo dovoljno samo nabaviti sat već je dakle zvonik trebalo povisiti za još jednu etažu, a zatim na njegov vrh (ponovno?) postaviti kupolu, odnosno krov u obliku piramide s pozlaćenim križem i jabukom na vrhu. Za građevinske radove bilo je predviđeno hrastovo i bukovo drvo, pri čemu je hrast trebao biti dopremljen iz šuma u okolici i/ili s Petrove gore.
Posebno je zanimljivo podrijetlo samoga satnog mehanizma. Izraditi ga je trebao Wilhelm Stiehl iz Speisinga kod Beča (danas dio grada), jedan od istaknutijih austrijskih graditelja velikih toranjskih satova 19. stoljeća. Stiehl nije bio samo urar nego i konstruktor koji je unapređivao mehanizme toranjskih satova. Njegova je radionica proizvodila satove za crkve i javne zgrade diljem Habsburške Monarhije, ali i za naručitelje u Italiji, Rusiji te čak i na obali Crvenoga mora.
Stiehl je za svoje radove na bečkim gospodarskim izložbama 1839. i 1845. dobio srebrne medalje, a na Svjetskoj izložbi u Beču 1873. nagrađen je medaljom za zasluge. Među njegovim najpoznatijim djelima bili su veliki sat Votivne crkve u Beču i golemi mehanizam gradske vijećnice u Lavovu, koji još uvijek radi.
Sat namijenjen Vališselu trebao je otkucavati svaku četvrtinu sata, kao i pune sate. U vremenu kada većina stanovnika nije posjedovala vlastite satove, takva ura nije bila samo ukras crkvenoga tornja, već je određivala svakodnevni ritam zajednice, vrijeme rada, odmora, bogoslužja, okupljanja, pa i uzbune.
Je li cijeli projekt izveden prema planu te da li je i koliko dugo Stiehlov mehanizam ostao u uporabi, u ovom trenutku još ne mogu sa sigurnošću kazati. Koliko vidim na stranicama župe, navodi se da je 1891. izgrađena nova crkva, četvrta po redu. Da li je ona sačuvala nešto o prethodne bogomolje za sada ne znam, ali tu novu crkvu vidimo na fotografijama s početka 20. stoljeća u prilogu. Na tim fotografijama ipak se jasno vidi karakterističan piramidalni završetak zvonika s jabukom i križem, upravo onakav kakav se spominje u dokumentima.
Možda se među stanovnicima cetingradskoga kraja sačuvala kakva obiteljska predaja ili priča o staroj crkvenoj uri? O cijelom pothvatu, potpisnicima molbe, graditeljskim radovima i sudbini stare ure bit će više riječi u jednom budućem članku, kada pronađem još izvora na ovu temu. A izvora ima. No, ova kratka objava ipak pokazuje da je čak i jednom od najisturenijih dijelova Vojne krajine postojala povezanost s tehničkim i obrtničkim središtima Monarhije. Ako je projekt realiziran, iz Speisinga pored Beča prema udaljenom Vališselu nije stigao samo satni mehanizam, već i znanje, tehnologija i preciznost jednoga od najboljih graditelja toranjskih satova svojega vremena.
FOTO Transparenti, krunice i policija: Molitelji došli u još jedan grad, evo kako sve izgleda
Otvori KEKS Pay
