Iako se činilo da će Hrvatska prespavati obilježavanje stote obljetnice početka Prvog svjetskog rata, odjednom su nas sa svih strana zapljusnuli događaji koji se bave atentatom na austrijskog nadvojvodu i prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu nadvojvotkinju Sofiju. A koji je, kao, pokrenuo europsku, ali i svjetsku kataklizmu.
Ako ovih dana i uspijete izbjeći suvremeni, kanibalistički nogomet sa Svjetskog prvenstva, s kojeg je nekako odveć tiho nestala hrvatska reprezentacija, nikako nećete moći izbjeći ovo slavljenje Prvog svjetskog rata. Jer, u sjećanje na početak tog rata (čija je apsolutno najgora dionica bio Drugi svjetski rat) održavaju se koncerti, otvaraju izložbe, ispijaju se desertna vina i pjenušci, a u Sarajevu se priprema i multimedijalna spektakularna predstava u kojoj će na Latinskoj ćupriji sudjelovati i Alma Prica te Selma Ergeç, turska glumica koja je glumila sultaniju Hatidže u “Sulejmanu” i to uz klapu Cambi, Dinu Merlina i Šabana Šaulića... Stogodišnjicu Prvog svjetskog rata u svom će Andrićgradu obilježiti i Emir Kusturica, Bečka filharmonija u sarajevskoj će obnovljenoj Gradskoj vijećnici točno na dan kada je u blizini te zgrade ubijen Habsburgovac od kojeg se očekivao kontinuitet jednog velikog carstva, odsvirati prigodni koncert koji će, kako je i red, početi himnom zemlje koje zapravo nema, Bosne i Hercegovine, a završiti himnom udružene Europe, dakle Beethovenovom “Odom radosti”.
Naravno, sarajevske svečanosti neće ujediniti sve narode Bosne i Hercegovine. Dapače. Obilježavanje stote godišnjice Prvog svjetskog rata imat će sarajevski, ali i višegradski vrhunac. Tako će u Kusturičinu Andrićgradu svoju proslavu ratnog jubileja imati i bosanski, ali i ne samo bosanski Srbi. U subotu, na Vidovdan, bit će svečano otvaranje kompleksa posvećenog Ivi Andriću. Tako će tamo, između ostaloga, biti otkriven “najljepši mozaik na svijetu”, naravno, posvećen atentatoru Gavrilu Principu i svim drugim pripadnicima mladobosanskog pokreta. Iako je Kusturica planirao da na stotu obljetnicu Sarajevskog atentata baš u Višegradu praizvede operu “Na Drini ćuprija”, temeljenu na Andrićevu romanu za koju je napisao libreto (kao skladatelj najavljen je Kusturičin glazbeni suradnik Dejan Sparavalo) i to u koprodukciji s venecijanskim La Feniceom, ipak će obljetnica proći u znaku “najljepšeg” mozaika, ali i rekonstrukcije Sarajevskog atentata pod nazivom “Pobunjeni anđeli”.
U Višegradu će se, kako je javnosti poručeno, slaviti najveća srpska pobjeda iz 1914. godine, a dolazak je najavio i srpski patrijarh Irinej koji će služiti liturgiju u novom hramu kneza Lazara i kosovskih mučenika. Tako je stogodišnjica jednog krvavog rata koji je u crno zavio na milijune Europljana, umjesto komemorativnog, dobila ponegdje odveć svečarski, a ponegdje i odveć trijumfalistički karakter. Umjesto tihe sućuti i mudre povijesne distancije, dobili smo nacionalističke i ratnohuškačke poruke, ali i izjave povjesničara koji opravdavaju i relativiziraju hladnokrvno ubojstvo habsburškog nadvojvode i njegove supruge tvrdeći da Gavrilo Princip nije bio terorist nego hrabar čovjek.
Tvrdnje su to koje otvaraju puno principijelnih pitanja, ali i otvaraju put te daju vjetar u leđa novim atentatorima. Zato se danas i više nego prije postavlja pitanje je li Prvi svjetski rat bio tragična ili pozitivna povijesna činjenica. I treba li ga slaviti ili samo komemorirati.
I uistinu "Je li Prvi svjetski rat bio tragično ili pozitivno zbivanje?" Kakav je ovo članak koliko milijuna mrtvih moze biti pozitivno svašta???