U arhivu povijesne ljekarne San Marco u Firenci pronađen je papirić iz sredine 19. stoljeća s receptom za „Elixir vinoso ricostituente”, odnosno okrepljujući vinski eliksir. Napitak je bio predstavljen kao sredstvo koje ublažava tjelesni i mentalni umor te slabost uzrokovanu godinama ili fizičkim naporom. Recept je pronašao otac Manuel Russo, rektor samostana San Marco. – Dok sam pregledavao naš arhiv, slučajno sam naišao na stari oglas za taj eliksir. Počeo sam detaljnije proučavati dokumentaciju koja se čuva u samostanu i otkrio da je to bio jedan od najtraženijih proizvoda u ljekarni koju su vodili fratri – rekao je za tjednik Toscana Oggi.
Najviše iznenađuje sastav tonika. U litru alkoholne mješavine dodavalo se 30 grama kola-oraha i deset grama bolivijskog lišća koke. Riječ je o gotovo istoj kombinaciji na kojoj se temeljio ljekoviti pripravak za koji se smatra da ga je američki ljekarnik John Stith Pemberton 1886. godine upotrijebio pri izradi svojeg napitka „French Wine Coca”, preteče današnje Coca-Cole. Jedina razlika bila je u izostanku alkohola. Zbog zabrane alkohola koja je tada bila na snazi u Sjedinjenim Američkim Državama, Pemberton ga je zamijenio gaziranom vodom i sirupom, piše Euronews.
Otac Manuel Russo kazao je za Toscanu Oggi da recept potječe još iz 18. stoljeća, ali je najveću popularnost stekao krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Prema navodima tjednika, u razdoblju kada je Firenca bila glavni grad Italije, od 1865. do 1871. godine, državni službenici i uredski radnici često su tijekom stanke dolazili u samostan San Marco kako bi popili tonik. Prema riječima rektora, priča koju potvrđuju pronađeni recept, izvorne etikete i nekoliko praznih boca svjedoči o naprednoj farmaceutskoj tradiciji dominikanaca.
Ipak, ne postoje nikakvi dokazi o izravnoj povezanosti firentinskog eliksira i američkog napitka. Ostaju tek pretpostavka i niz podudarnosti koje dodatno bude zanimanje za povijest jednog od najpoznatijih pića na svijetu. Firenca pritom nije jedini grad u kojem se skriva recept sličan američkom napitku. U Aielu de Malferitu, gradiću u španjolskoj Valencijskoj zajednici, u 19. stoljeću proizvodio se vrlo sličan sirup pod nazivom „Nuez de Cola Coca”, koji se ondje izrađuje i danas.
Prvotno se zvao „Anís Celestial”, a proizvodila ga je tvornica likera Aielo, koju su 1880. godine osnovala trojica prijatelja – Bautista Aparici, Ricardo Sanz i Enrique Ortiz. Vlasnici su sa svojim likerima osvajali brojne nagrade te sudjelovali na međunarodnim događajima, među kojima su bili Svjetska izložba u Parizu 1889. godine i natjecanje proizvođača pića održano u Philadelphiji 1885., samo godinu dana prije službenog nastanka Coca-Cole. – Aparici je često putovao u Sjedinjene Američke Države kako bi otvorio nova tržišta. U to je vrijeme bolest uništila naše vinograde, pa je iz Amerike donio otporniju sortu vinove loze, koju i danas upotrebljavamo. Zauzvrat je ondje ostavljao boce napitka Nuez de Cola Coca – rekao je za BBC Juan Juan Micó, sadašnji vlasnik tvornice.
Dodatnih dokaza o vezama Aparicija s Amerikom nema. Poznato je tek da je sljedeće godine ljekarnik John Stith Pemberton napravio „French Wine Coca“, napitak koji će poslije dobiti naziv Coca-Cola i postići izniman uspjeh najprije u Sjedinjenim Američkim Državama, a potom i diljem svijeta. Tvornica likera Aielo u međuvremenu je mijenjala vlasnike, a tijekom Španjolskoga građanskog rata bila je i zaplijenjena. S američkom multinacionalnom kompanijom ponovno se susrela 1953. godine. Kada je Coca-Cola stigla na španjolsko tržište, uvidjela je da ondje već postoji sličan napitak koji bi joj mogao otežati širenje te je otkupila patent. Nuez de Cola Coca i danas se proizvodi u alkoholnoj inačici, a u Aielu de Malferitu i dalje se postavlja isto pitanje – je li Coca-Cola zapravo nastala u malom gradu u pokrajini Valenciji?