Ministrica kroz suze: 'Ovo je možda najstrašnije moje iskustvo, kao liječnice i kao čovjeka'

Ovdje je opet zakazao sustav.Susjedi tvrde da je dečko bio OK i da je trpio zlostavljanje. Zato se roditelji trebaju uključit,s djecom treba gradit kvalitetan odnos,na vrijeme reagirat.Ako treba i "povući za uho". U moje vrijeme nitko ne bi prstom mrdnu,vukli su nas sto puta.Učiteljica,fratar,poštar Zvone.I još dođu kući da se žale,pa dobiješ "repete".Eh,osamdesete.

Roditelji,društvo i škola oblikuju ljudski um. U moje vrijeme profesori i nastavnici bili su odgajatelji,a ne samo učitelji. Razrednik je znao "u dušu" svakog u klupi.Njegove roditelje,djedove i bake,imovinsko stanje,zdravlje,snove,strahove,odnose među učenicima i izvan klupa. Danas u školama rade ljudi koje nije briga.Dođu da odrade,prenesu nešto znanja i to je to. Mi smo svoje gimnazijske profesore voljeli i poštovali.Nekih smo se i bojali.Zbog njih smo svi OK ljudi.I poslije 20 godina dođemo ih obići,otići im na sahranu.

Jeli to ona ministrica zdravstva što joj nije odgovaralo štosu liječnici radili vikendom za džabe, (kardiokirurgija mislim) samo da bi smanjili liste čekanja/korupciju.

Glumit ćemo svi da nije bio rat? Da postjugoslavenska društva nisu doživjela ekonomski i moralni slom? Da oko nas nije ostala hrpa oružja i trauma? Pravit ćemo se da Srbija nije moralno potonula? Da im se "šiparice" "ne cimaju" za sitnu lovu? Da "balvani" "ne bleje" s TV ekrana? Da uzor nisu starlete i "zemunci"?Da koka i splavovi nisu na svakom koraku? Coby i Jala Brat?"Južni vetar"? I kod nas će to doć,i gore,kao odemo mi "djeca komunizma".

Jel lijepo bilo djeci nabijati maske? A?

Dobro je, na trenutak sam pomislio da sam slučajno ušao na kurir.

30 godina se bave prebacivanjem krivnje na sve oko sebe. 30 godina samo leleču o nepravdama. 30 godina truju generacije "zvezdama Srbije" kriminalcima, lakim ženama, budalama i lakim rješenjima oružjem. Zločince ne zatvaraju niti liječe. Slave ih. Agresiju na nenaoružane podržavaju.... Što su drugo očekivali? 30 godina prave od sebe "žrtvu", bave se prikazivanjem Dare i Oluje po školama, podgrijavajući mržnje i osvete, umjesto da se bave vršnjačkim nasiljem. I onda im se sva ta mržnja i osveta sasula u lice... i bit će toga još....

Nekad su ljudi govorili da kletve stižu nedužne i neočekivano.

Očekujem ovo uskoro i kod nas. Užas je kad ti umre dijete. No, i naglašavam to po tisućiti put, užas je i kad ti maltretiraju dijete i psihički ga ubijaju, kad svi od toga peru ruke: neka očvrsne, riješi to sam s vršnjacima, nije ni on janje itd. A onda poslije, kad se ovakva ili slična strahota dogodi, kad zlostavljani dotakne i kožu zlostavljača i inertnih institucija, onda ne znaju drugo nego plakati nad sobom i tražiti suosjećanje jer odjednom oni postaju žrtve. I to samo oni, vide samo sebe, i samo posljedice, ne uzrok. Jest da zvuči okrutno, ali sad je, uz maksimalnu prevenciju sličnog i spašavanje ozlijeđenih, glavni cilj spasiti život i mozak dječaka koji je pucao. A bojim se da se to neće učiniti.