Ponedjeljak 3. lipnja
Miloševićev ministar informiranja, novinar divovskoga stasa i patuljasta morala, koji je je svoje velikosrpstvo znao odjenuti u ruho vrhunske pismenosti, Aleksandar Tijanić, direktor Srpske televizije, napokon je došao na svoje. Snima spektakularnu seriju “Ravna gora” u 15 epizoda u kojoj će definitivno biti rehabilitirano četništvo kao antifašistički pokret. Tijanić se za tu seriju spremao i u Lijepoj našoj, gdje je nekoliko godina potkraj osamdesetih u prošlom stoljeću bio najistaknutiji politički novinar, a pisao je u “Danasu”, “Startu”, “Nedjeljnoj Dalmaciji”...
“Gigantu hrvatskog novinarstva” najdraža je meta bio hrvatski nacionalizam premda se krio iza tobožnjega protivljenja tzv. antibirokratskoj revoluciji Slobodana Miloševića kojemu će doskora postati bliski suradnik! Političko novinarstvo drugih autora u Hrvatskoj bilo je u njegovoj sjeni. U Zagrebu i Splitu bio je željen, tražen i obožavan. Jelena Lovrić, Gojko Marinković, Mladen Maloča... s tpičnom hrvatskom poniznošću pred dominantnim i bahatim gedžovanom s veseljem su prihvaćali ulogu drugorazrednih pera uz prvorazrednoga gosta iz Beograda koji je u Hrvatsku očito bio poslan da je priprema za još goru podložnost srpskom teroru.
Ni dugo pošto se poslije povratka u Beograd izvaljao u “krvavom blatu Slobodana Miloševića” u Zagrebu neće biti zaboravljen. U vrijeme Sanaderova posjeta Beogradu gostovat će kod svoga istomišljenika u “Nedjeljom u dva” na HTV-u Aleksandra Stankovića, kojeg je pozdravio kao svoga sunarodnjaka. Više od dvije trećine Hrvata bilo je protiv toga Sanaderova posjeta, a gostovanje negdašnjeg srpskog barda hrvatskog novinarstva na HTV-u izazvalo je žestoke prosvjede. Iz razloga koji sada pokazuju pravu Tijanićevu bradu koju je nekad brijao danasovskim jugoslavenstvom. “Danas” je Miloševićevoj fašističkoj propagandi podario troje novinara – Tijanića, Milu Štulu i Miroslava Lazanskog, a snimanje serije “Ravna gora” pod Tijanićevim ravnateljstvom pokazuje da je jugoslavenstvo toga toliko slavljenoga tjednika bilo u srodstvu s četništvom.
Direktor najmoćnijeg medija u Srbiji, RTS-a, i najmoćniji političar, Tomislav Nikolić, i sam četnički vojvoda, svojedobni okupatorski gosti u Hrvatskoj, jedan u novinarstvu, drugi u ratu, to srodstvo potvrđuju slavljenjem četnika kao antifašista i njihovim izjednačavanjem s partizanima. Četnici i partizani u istoj ulozi – to opravdava sve zločine i jednih i drugih, pozitivno naslijeđe Drugog svjetskog rata širi na sve Srbe, koji tako zakupljuju povijest koja ih iskupljuje i za stravu Miloševićevih ratova i za buduća zla u tko zna kojem obliku. Idući je korak – navikavanje svih srpskih susjeda iz bivše države na takvo stanje i pokoravanje njegovim posljedicama. Takvoj Srbiji hrvatski državni vrh obećao je “dati sve od sebe” na njezinu putu u Europsku uniju, što također pokazuje partizansko-četničko srodstvo.
>> U istočnoj Hercegovini grade spomenik četnicima
Subota 1. lipnja
Pozivnica za sprovod s vlastitim spomenikom
U pravljenju spomenika živim ljudima ima samoprezira onih koji to čine i potrebe za veličinom koju sami nemaju. U bivšoj državi zapravo je javno vrijedio samo jedan čovjek – Tito. Uloga i svrha svih ostalih bila je da ga slave. Danas mu se ime odsvukud briše, ispalo je uglavnom iz svih naziva gradova, ulica, trgova, škola... Unatoč tome uspomeničenja živih ima i u novoj Hrvatskoj. Najpoznatiji je primjer poprsje Dietricha Genschera.
Najnoviji je primjer zamisao da se nogometni stadion u Slavonskom Brodu nazove po Mariju Mandžukiću, a tamo spomen-ploču, kakva se planira i za Ivicu Olića, već ima rukometaš Venio Losert! A što ako, ne dao Bog, netko od njih u dugom nastavku života učini neke teške nepodopštine!? Osim toga, ako ćemo se držati drevnih mudrosti, poziv živom čovjeku na otvorenje vlastitog mu spomenika trebao bi glasiti – molimo vas da dođete na svoj sprovod.
Nedjelja 2. lipnja
Skup jezičnih propisa kao i skup prometnih propisa
Pravopis u pismenosti hrvatskoga naroda ni izdaleka nije važan koliko se čini iz javnih drama što ih izaziva. Sastali su se autori novoga pravopisa i akademici, akademici su podastrli svojih osam zahtjeva, pa budu li prihvaćeni, i oni će prihvatiti novi pravopis. Autori iz Instituta za jezik i jezikoslovlje te su zahtjeve djelomice uvažili, pa se uskoro očekuje i odluka akademika. Ali kakva god bila, treba reći: premda ga trebaju pisati vrhunski stručnjaci, u svekolikoj pismenosti – književnoj, znanstvenoj, medijskoj, školskoj, činovničkoj... on nema nikakvu ni stvaralačku ni estetsku ni stilsku težinu nego je skup propisa po značenju usporediv sa skupom propisa u prometu. Zato nemojmo da nam i ubuduće svađe među pravopiscima i inima nalikuju na svađe vozača poslije prometne nezgode.
Utorak 4. lipnja
Apstinenti pobijedili laži i obmane kandidata
Ne vidim da ima puno zabrinutosti zbog slaboga odziva na lokalne izbore. Demokracija ostaje demokracija i kad samu sebe porekne, a porekla se većinom od gotovo 57 posto onih koji nisu glasovali. Jesu li izbori uopće legitimni kraj tolikih apstinenata, jer nitko ne može reći da je pobijedio, da će upravljati županijom, gradom ili općinom voljom građana, odnosno većine. Koliko god se mi opravdavali pravilima, zakonom, usporedbama sa svijetom, izostankom s izbora kao svojevrsnim izborom - demokracija je poražena.
A zapravo je jedini istinski pobjednik većina koja nije izišla na izbore. Ona je pobijedila laži i obmane kandidata, nije se dala zavesti, nije htjela da je netko drži slijepom, maloumnom, infantilnom. Kakav Bandić i Ostojić, Baldasar i Ivanišević, Vrkić i Bubalo, Obersnel i Burić, Flego i Kajin..., kakav Karamarko i Milanović! Većina nije birala njih nego sebe, svoje neupletanje u prljava nadmetanja, svoje izbjegavanje blata kojim su se kandidati nabacivali jedan na drugoga, svoju nevinost i čistoću pred egostičnim i histeričnim vlastohlepljem, vladanje smim sobom umjesto podložnost nečijoj volji za moć, svoj ručak s molitvom a ne s mišlju na taštine i grabežljivost svojih pomamnih sugrađana. Svoj Božji mir.
Srijeda 5. lipnja
Udba kroz stoljeća: nasilje manjine nad većinom
U anketama golem postotak mladeži izražava negativan stav o homeseksualcima. I to je demokracija. Nisu samo homoseksualci nezadovoljni što ih društvo i zakoni ne ljube. Mnogi bi očevi rado imali skrb nad djecom poslije rastave, ali ne mogu. Mnogi bi rado izbacili bračnu nevjeru kao razlog za razvod, mnogi bi ozakonili poligamiju, pa i pedofiliju... Propise koji o tome govore donosi većina u Saboru, uglaviti ih može i većina na referendumu, a zakoni vrijede za sve. Voditelj-islednik s HTV-a Aleksandar Stanković proziva Štimca i Blanku što su protiv gay brakova. Zašto? On je tipični predstavnik manjine s čijim se ideološkim terorom ne slaže ni 10 posto građana, pa tako baštini višestoljetno nasilje etničkih, svjetonazorskih i inih manjina nad većinom Hrvata. Udba kroz stoljeća.
Četvrtak 6. lipnja
Glavno da se ima novca za prijatelje, kumove...
Ministar Linić je “poludio” na vijest da će za Dan HEP-a radnici te tvrtke dobiti po 3500 kuna nagrade. Sad pak čelnik jednoga od sindikata u HEP-u Denis Geto kaže kako nije problem tih nekoliko milijuna nego stotine milijuna koji se troše na stranačko uhljebljivanje dvije stotine (!!!) rukovoditelja “s posljedicom nestručnosti, investicijske impotentnosti i nesavjesnosti u upravljanju”. I dok Milanović danomice uvjerava javnost kako za određene kategorije državnih službenika jednostavno nema novca otkriva se kako ga za stranačke elite, za honorar premijerove supruge angažirane u zdravstvenom odgoju, za njegove vjenčane kumove i prijatelje ima koliko treba. Socijaldemokracija – socijalnepotija.
Petak 7. lipnja
Crveni neinformirani o narodu oko tunela Sv. Ilija
Sve se više komplicira spor oko tunelarine u podbiokovskom tunelu “Sveti Ilija” u Zagvozdu. Resorno Ministarstvo i Hrvatske autoceste su nepopustljivi, tunelarine mora biti, dok joj se Imoćani, uz potporu Makarana, žestoko protive a prijete i blokadom. Kukurikavci su svuda gdje je država vlasnik, slobodnije govoreći, nametnuli partizanske kriterije, a možda su loše informirani pa ne znaju da je okolica tunela bila isključivo partizanska. Ako crvena vlast misli da su tamo bili samo ustaše, neka joj Imoćani zarad sprečavanja tunelarine zapjevaju: “Evo zore, evo dana, evo Ive i Zorana”.
>> Zbog tunela Sv. Ilija HDZ traži ostavku ministra Hajdaš – Dončića
