‘Izgovaraju mi ime Garan pa sam zaštićen jer im zvuči kao Kuran’
Od straha se hrvatski mirovnjaci preneraze tek kad je već sve završilo. Prizori koje svakodnevno gledaju teški su, ali oni su ‘istrenirani’.
Komentari 5
@ sikert U pravu si, sa tim da se to odnosi samo na prvih 20-30. ( zavisno o osobi ) situacija a Kasnije se naviknes na visoki nivo adrenalina .
Opet ova dvojica. Neki u Afganistan idu već treći put i to preko veze, a neki koji su 100% bolji ostaju doma. Toliko o poštenju. Inaće pukovnik je legenda koja se ničega i nikoga ne boji, tu treba pod hitno učiniti detaljno psihološko testiranje jer to nije normalno ponašanje za normalnog čovjeka.
@BRPOLJAK -Slažem se s tobom o testiranju, s onim s čim se ne bih složio je, što hrvatska vojska ima uopće raditi na području Afganistana ili bilo koje druge zemlje... Po vojnoj terminologiji, prisutnost stranog vojnika, koji nije pozvan uu tu zemlju od strane domicilnog stanovništva, je okupacija te iste zemlje.... Stoga da se ovoj dvojici, bojniku i \"hrabrom\" pukovniku nešto desi tamo, ne bih pretjerano žalio ni njih ni njihove obitelji, ma kako to zvučalo....jer tamo nisu imali što tražiti
Hm. Ne kažem ništa ljudima, daleko od toga. Ali sjećam se posmatrača \"plavaca\" iz rata. Ne bih rekao da su baš bili u situacijama opasnim po život. Uglavnom distanca, transporter, pancir. Čim zapuca- jave- pa bjež! O nekakvom herojstvu nii pomena. Možda je sada drugačije.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Piše-\"– Nikad se nisam uplašio – izgovara mi vojnički strogog lica čovjek iza kojega je nevjerojatno znanje, opća informiranost i koji izvrsno govori tri jezika – engleski, talijanski i ruski. Znam da laže\".-ovo zadnje je novinar istinito napisao i potpuno iskreno što je rijetkost u našem novinarstvu. Nema onoga tko se nikada nije u kriznim situacijama bojao. Priče kako ih nije strah su samo lupetanja jer svaki čovjek sa emocijama ima dozu straha.